< veljača, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Free Hit Counter
Free Hit Counter

Linkovi

rockrose
rockfreak2
webleksikon
kraky13
baneri za blog
jedna dosadna iz mog razreda zove se nikolina
sarin27
petra
Dora i Karla
Strahonja bubnjar


Image Host</a><br />
<br />
</p>

<!-- Drugi box kraj -->

<!-- Treci box -->

<h3></h3>
<p><img src=




SWEET CHILD O' MINE (Guns N' Roses)

Video Code provided by VideoCodeZone.Com





November rain

When I look into your eyes
I can see a love restrained
But darlin' when I hold you
Don't you know I feel the same
'Cause nothin' lasts forever
And we both know hearts can change
And it's hard to hold a candle
In the cold November rain
We've been through this such a long long time
Just tryin' to kill the pain
But lovers always come and lovers always go
An no one's really sure who's lettin' go today
Walking away
If we could take the time to lay it on the line
I could rest my head
Just knowin' that you were mine
All mine
So if you want to love me
then darlin' don't refrain
Or I'll just end up walkin'
In the cold November rain

Do you need some time...on your own
Do you need some time...all alone
Everybody needs some time...on their own
Don't you know you need some time...all alone
I know it's hard to keep an open heart
When even friends seem out to harm you
But if you could heal a broken heart
Wouldn't time be out to charm you

Sometimes I need some time...on my
own Sometimes I need some time...all alone
Everybody needs some time...on their own
Don't you know you need some time...all alone

And when your fears subside
And shadows still remain, ohhh yeahhh
I know that you can love me
When there's no one left to blame
So never mind the darkness
We still can find a way
'Cause nothin' lasts forever
Even cold November rain


Don't ya think that you need somebody
Don't ya think that you need someone
Everybody needs somebody
You're not the only one
You're not the only one


Civil war

(Slash / McKagan / Rose)
Special Thanks Niven / James


"What we've got here is failure to communicate.
Some men you just can't reach...
So, you get what we had here last week,
which is the way he wants it!
Well, he gets it!
N' I don't like it any more than you men." *


Look at your young men fighting
Look at your women crying
Look at your young men dying
The way they've always done before


Look at the hate we're breeding
Look at the fear we're feeding
Look at the lives we're leading
The way we've always done before


My hands are tied
The billions shift from side to side
And the wars go on with brainwashed pride
For the love of God and our human rights
And all these things are swept aside
By bloody hands time can't deny
And are washed away by your genocide
And history hides the lies of our civil wars


D'you wear a black armband
When they shot the man
Who said "Peace could last forever"
And in my first memories
They shot Kennedy
I went numb when I learned to see
So I never fell for Vietnam
We got the wall of D.C. to remind us all
That you can't trust freedom
When it's not in your hands
When everybody's fightin'
For their promised land


And
I don't need your civil war
It feeds the rich while it buries the poor
Your power hungry sellin' soldiers
In a human grocery store
Ain't that fresh
I don't need your civil war


Look at the shoes your filling
Look at the blood we're spilling
Look at the world we're killing
The way we've always done before
Look in the doubt we've wallowed
Look at the leaders we've followed
Look at the lies we've swallowed
And I don't want to hear no more


My hands are tied
For all I've seen has changed my mind
But still the wars go on as the years go by
With no love of God or human rights
'Cause all these dreams are swept aside
By bloody hands of the hypnotized
Who carry the cross of homicide
And history bears the scars of our civil wars


"We practice selective annihilation of mayors
And government officials
For example to create a vacuum
Then we fill that vacuum
As popular war advances
Peace is closer" **


I don't need your civil war
It feeds the rich while it buries the poor
Your power hungry sellin' soldiers
In a human grocery store
Ain't that fresh
And I don't need your civil war
I don't need your civil war
I don't need your civil war
Your power hungry sellin' soldiers
In a human grocery store
Ain't that fresh
I don't need your civil war
I don't need one more war


I don't need one more war
Whaz so civil 'bout war anyway


Patiente

(1..2...1,2,3,4)
Shed a tear 'cause I'm missing you
I'm still alright to smile
Girl, I think about you every day now
Was a time when I wasn't sure
But you set my mind at ease
There is no doubt you're in my heart now
Said woman take it slow
It'll work itself out fine
All we need is just a little patience
Said sugar make it slow
And we'll come together fine
All we need is just a little patience
(inhale) Patience...
Ooh, oh, yeah

Sit here on the stairs
'Cause I'd rather be alone
If I can't have you right now, I'll wait dear
Sometimes, I get so tense
But I can't speed up the time
But you know, love, there's one more thing to consider
Said woman take it slow
Things will be just fine
You and I'll just use a little patience
Said sugar take the time
'Cause the lights are shining bright
You and I've got what it takes to make it
We won't fake it, Oh never break it
'Cause I can't take it

...little patience, mm yeah, ooh yeah,
Need a little patience, yeah
Just a little patience, yeah
Some more pati... (ence, yeah)
I've been walking these streets at night
Just trying to get it right (Need some patience, yeah)
It's hard to see with so many around
You know I don't like being stuck in a crowd (Could use some patience, yeah)
And the streets don't change but maybe the name
I ain't got time for the game
'Cause I need you (Patience, yeah)
Yeah, yeah well I need you
Oh, I need you (Take some patience)
Whoa, I need you (Just a little patience is all we need)
Ooh, this ti- me....

subota, 10.02.2007.

NASLOV

Evo ga i nakon skoro mjesec dana novi post nije bas da mi se da jos pisati ovaj blog ali sta cu.Pozdrav



| komentari (97) | print | # |

subota, 20.01.2007.

THE POST

Evo ljudi ali sad stvarno nakon dugo vremena i jedan post.Bio sam na skijanju i nisam piso postove.Evo post za ljubitelje Zeppelina u zagrebu se odrzava koncert tribute to LED ZEPPELIN pa evo Zeppelini jedna su najsnažnijih i najutjecajnijih grupa u povijesti rock glazbe. Kako ih se nikada više neće moći čuti u originalnoj postavi tako se javlja želja i potreba za tribute bandovima. U Hrvatskoj je to sastav Rock Masters - sastavljen od trojca: Vedran Božić na gitari, Tomas Krkač na bas gitari i Slavko Pintarić Pišta na bubnjevima, a specijalni gost na mikrofonu je Ervin Baučić - koji će 27.1. u Boogaloo clubu održati Tribute koncert ovim rock velikanima.

  • diazepam medication - These foods are a problem for diabetics (especially Type 1 diabetics), just like pizza and hot dogs.
  • best price for viagra - But beef and pork (U)L are longer lasting than human, and more likely to be usable once per day.
  • clindamycin phosphate - The problem for Type 1's is not in eating carbs -- even a relatively large amount of carbs -- but in matching the short-acting insulin dosage with those carbs.
  • canadian pharmacies - Maybe if one had a little something with it that was high fat it might slow down the spike?
  • fioricet - If not then speak with as many of the staff as you can and explain, calmly and rationally, that you have certain needs and what can they do to insure that your needs are met.
  • klonopin overdose - This absorption pattern doesn't match the action of Humalog .
  • canada online - For most people, they might feel a slight sickness, but probably would attribute it to indigestion.
  • aldara medication - Anyway, the effect of eating carbs with fat (as in the above-mentioned foods) is very different from that of eating the exact same amount of carbs, say, in plain rice, or fruit.
  • metrogel cream - Kurt's poll has been fascinating reading.
  • acne retin - All Blood Glucose Measurements Are Good.
  • nolvadex d - Lantus is slow acting and the novolog is fast acting.
  • cialis cost - Lantus, and perhaps Levemir are a different story.
  • finasteride cost - That is if it is the only starch with my meal and it weighs no more than three to four ounces.
  • fioricet order - If you adjust your Humalog based just on the amount of carbs to be eaten, you may well go hypoglycemic an hour after the meal, and then have very high BG for hours after that (especially after the effect of the Humalog wears off).
  • phenergan cod - Ich sprach von _allein_.
  • soma recipe - One nite by mistake 1/2 year ago i shot up 45 units Humilog at bed time.
  • yasmin - I still have to worry about calories, though.
  • strattera medication - I'm not sure a true basal type would work for me, though, without having to add yet another shot.
  • carisoprodol - The greatest of faults, I should say, is to be conscious of none.
  • clindamycin side effects - I know, I know, but there was also a lot of other stuff going on, and I'd walked 10 minutes to get there and 10 minutes to get back to my office.
  • viagra alternative - Within each cohort, the subjects were randomly assigned to either conventional therapy or intensive therapy.
  • buy online valium - This is related to inflammation at the tip of the infusion set, rather than loss of insulin activity.
  • provigil drug interactions - I've risen as much as 1.
  • inexpensive accutane - In 2002, Eli Lilly flexed its muscles at the highest level of the U.
  • accutane side effects - So premixed N/R, or Novolog/N, Humalog /NPL are calibrated to insure that when the 'smoke' clears, they really are 75/25 or 70/30 or 50/50 ( humalog mix 50).
  • acne treatment tetracycline - I had a lot more trouble with inability in blood glucose control until I learned to look at as a closed control sysytem.
  • buy levitra online recipe - Also, as a T1, your issues are a lot different that those of a T2.



| komentari (47) | print | # |

utorak, 02.01.2007.

AC DC

Kada vec pisem o BON SCOTTU evo malo o AC DC Australski bend AC/DC jedan je od najčvršćih argumenata kojeg u rukama drže svi rock fanovi uvjereni da je upravo muzika koju su odabrali nešto najbolje što je ikada ponuđeno u toj vrsti umjetnosti. Usto, nemali je broj onih koji tvrde da je baš AC/DC najbolji rock bend koji je ikada postojao. I hvala Bogu, još uvijek postoji.

A je li on baš pravi australski bend i zaslužuje li karakteristike iznesene u uvodu, proanalizirajmo zajedno u priči o njemu, u kojoj se u beskraju poznatih podataka možda i najmanje spominje detalj da je ona započela Škotskoj, točnije u Glasgowu. Tamo je naime, živjela obitelj Young, koja se šezdesetih godina prošlog stoljeća s djecom seli u australski Sydney, u kojem braća započinju svoje rock karijere.

Za početak u različitim periodima i svatko na svojoj strani. Najstariji George svirao je sredinom šezdesetih u The Easybeats, nešto kasnije je Malcolm bio u The Velvet Underground (s Lou Reedovim ga povezuje samo ime), a tada još dječačić Angus u Kantuckee i Tantra. Ideju da oforme zajedničku skupinu dao je još ranije George, a realizirana je tek 1973. godine. Naime, početkom te godine George, Angus i Malcolm bili su u Marcus Hook Roll bend zajedno s Harryjem Vandom, s time da je George u početku bio zadužen i za produkciju i promociju.

Kako bend nije imao posebnih uspjeha, odlučili su oformiti novog. A da obitelj Young ima potpuniji udio u stvaranju legende, pobrinula se sestra Margaret, koja je, vidjevši taj natpis na stroju za pranje rublja, predložila da novoosnovani bend nosi ime AC/DC. U prvoj postavi bili su gitaristi Malcolm i Angus Young, pjevač Dave Evans, basist Larry Van Kriedt i bubnjar Colin Burgess (Master's Apprentice).

Kako je u to vrijeme, a bila je 1973. godina, Angus imao svega 18 godina (rođen je 31.3.1955.), Margaret je došla na još jednu originalnu ideju. Predložila je naime, da njegov školski izgled, nalik na onaj iz Ashfield Boy's High School u Sydneyu koju je pohađao, bude zaštitni znak benda. I taj joj je prijedlog prihvaćen, a epilog je poznat; Angus još i dan danas po stageu skakuće u kratkim hlačicama i kratkoj majici, a nerijetko i u šilterici.

Nakon uobičajenih demo nastupa po lokalnim klubovima, AC/DC prvi ozbiljniji nastup bilježi zadnjeg dana 1973. godine, u, tada poznatom, Sydney Chequers night clubu, kojeg je, među ostalima, proslavio i Frank Sinatra. Iako je još bio gotovo tinejdžer, Angus se već u početnom periodu prometnuo u lidera benda, a uz dinamičan i eksplozivan stage acting pokazivao je veliko gitarističko umijeće.

Početkom 1974. godine dolazi do prvih promjena, te Burgessa mijenja Rob Carpenter, a njega ubrzo Peter Clark. Do promjene je došlo i na bas sekciji; umjesto Van Kriedta stiže Rob Bailey (ex-Natural Gas). Ta postava snima prvu ploču u povijesti benda - singl "Can I Sit Next To You Girl/Rockin' In The Parlour", kojeg produciraju George i Vanda, a objavljena je samo na australskom teritoriju u izdanju Albert Productions.

Nakon toga slijedi selidba u Melbourne, gdje bilježe prve zapaženije nastupe, i to u kolovozu 1974. godine, kada sviraju s Lou Reedom na njegovoj australskoj turneji. Nakon toga dolazi do novih promjena u line-upu. Naime, u rujnu grupu napušta pjevač Dave Evans, i to iz razloga jer je odbijao nastupati uživo (!?), te Bailey i Clark, tako da su ostala samo braća Young. Evans je s bubnjarom Tony Kerranteom osnovao skupinu Rabbit, s kojom je snimio dvije ploče, a u kasnijoj karijeri, koja usput rečeno i nije donijela neke značajnije uspjehe, bio je član skupina Hot Cockerel, Finch, Contrabend, The Beast, Heaven i The Headhunters.

Kako je u planu bilo snimanje debi ploče, krenulo se u potragu za pjevačem, obzirom da je u međuvremenu angažiran basist Bruce Houwe, dok je za bubnjeve sjeo njegov kolega iz Fraternity, Robert "Bon" Scott, tada vozač autobusa u bendu. No, Bon nije bio samo vozač. On je šezdesetih i ranih sedamdesetih svirao bubnjeve i pomalo pjevao u australskim pop, blues i rock skupinama The Spektors, The Valentines i spomenuti Fraternity. A baš je s Fraternity, zahvaljujući pobjedi na jednom natjecanju koju im je priskrbjela pjesma "Battle Of The Sounds", ubilježio nastup u Engleskoj sa skupinom Geordie, također jednim od bitnih imena u povijesti AC/DC.

Kako i zašto, saznat ćete nastavite li čitati ovaj tekst. Posljednji bend u kojem je nastupao prije angažmana u AC/DC bio je The Mount Lofty Rangers, u kojem je svirao s Peterom Headom iz Headbenda.

Kako se situacija u bendu, vezana na pronalaženje novog pjevača nije odvijala željenim tijekom, Bon je na nekoliko proba preuzeo mikrofon, i njegovim su pjevačkim umijećem braća Young bili oduševljeni, te je tako je riješen najveći problem; pronađen je novi vokalni solista. I to kakav. Spomenimo i podatak da je ovaj izbor, uz nanovo provjerene Bonove pjevačke sposobnosti bio temeljen i na njegovim ranijim iskustvima, obzirom da je još 1971. godine pjevao sa skupinom Black Father, a godinu kasnije i na solo ploči Vincea Lovegrovea, ali i u svim ostalim bendovima u kojima je radio.

Doista nije potrebno posebno isticati kako je Bonov pjevački angažman u AC/DC bio savršen potez. Njegov je grubi, prodoran, buntovnički vokal, koji je zvučao kao da sam sebi reže grlo, kao i dominantan izgled i držanje, radi kojeg je bio nazivan i 'macho ikonom', vrlo brzo postao zaštitni znak benda. Upražnjeno mjesto za bubnjevima preuzima ranije spomenuti Tony Kerrante, dok je bas na snimanju ploče svirao George Young, koji ju je s Vandom i producirao, s obzirom da je Houwe u međuvremenu otišao.

Debi ploču "High Voltage", koja je snimljena u siječnju 1974. godine za samo deset dana, objavio je 17. veljače za australsko područje Albert Productions, a sadržavala je osam pjesama. Sedam napisanim u kooperaciji Young/Scott/Young, te Joe Williamsova "Baby, Please Don't Go". Ta je ploča donijela snažne gitarističke riffove, koje su u suradnji sa solo dionicama i opisanim vokalima hard rocku donijele novu dimenziju, usmjerivši ga u pravcu heavy metala, mada ne treba zaboraviti da je imala i dobar blueserski prizvuk. Već je ta ploča dobrim dijelom definirala unikatni stil za kojeg se nikad nije usaglasila točna definicija, a mnogi su njihov sound, što se u to vrijeme ljepilo mnogim rock bendovima jer je bilo najjednostavnije, okarakterizirali kao 'prljav'.

Mada su članovi sebe nazivali rock bendom, bilo je jasno da je, nakon Led Zeppelinovih i Black Sabbathovih, ispisana još jedna svjetla stranica u evoluciji hard rocka i heavy metala. Usto, "High Voltage" je maksimalno zapalio relativno suzdržane Australce, zavladala je prava pomama za tom pločom, te je ušla na 7. mjesto australske Top ljestvice, što je bio i više nego neočekivan uspjeh. Tada je na mjesto basiste stigao Mark Evans, a umjesto Kerrantea novopristigli bubnjar zvao se Phil Rudd, pravim imenom Rudzevecius (ex-Buster Brown, Coloured Balls)

Snimanje druge ploče započelo je u srpnju 1975. godine, da bi ona pod imenom "T.N.T." izašla u veljači 1976. Glazbena formula bila je nalik na onu s "Hight Voltage", a s njom je postignut još veći uspjeh; 2. mjesto australske i 35. novozelandske Top ljestvice. Nakon njezina izlaska organizirana je tzv.'klupska turneja', u kojoj su uglavnom nastupali po australskim klubovima, a dodatni uspjeh donijelo im je sudjelovanje u tada super popularnom TV showu "Countdown".

"T.N.T." je izbacio čak četiri hit singla, od kojih je najuspješniji bio "It's A Long Way To The Top (If You Wanna Rock n' Roll)", u kojem je Bon svirao gajde, tradicionalni škotski instrument, i za koju je snimljen TV spot. Također, našao se tu i Chuck Berryjev cover "School Days". Takva popularnost nije prošla nezapaženo, te AC/DC potpisuje ugovor s Atlantic Records, izuzetno moćnom izdavačkom kućom, za koju je podsjećamo, snimao i veliki Led Zeppelin.

Uslijedila je britanska turneja s Rainbow i Black Sabbath, a popularnost je internacionalizirana izdavanjem ploče "High Voltage" za svjetsko tržište, na kojoj se našao miks najboljih pjesama s prva dva 'australska izdanja'.

U ljeto 1976. godine počinje se snimati treća ploča, da bi ona pod imenom "Dirty Deeds Done Dirt Cheap" u Australiji izašla 20. rujna, a u ostatku svijeta dva mjeseca kasnije, i to s određenim razlikama. Uočljivija od njih bila je na coverima; na australskom su bile karikature Angusa i Bona uz bilijarski stol, dok je ona poznatija sadržavala šest ljudskih individua s crnom trakom na očima i društvom s najboljim čovjekovim prijateljem, psom. Razlika je bila i u pjesmama. Sedam ih je bilo na oba izdanja, a dvije različite bile su "R.I.P." ("Rock In Peace") i "Jailbreak" na australskom, te "Love At First Feel" i "Rocker" (objavljena i na "T.N.T."), na svjetskom izdanju.

Najpoznatiji naslovi bili su onaj naslovni i "Problem Child", a zanimljivo je i to da je ploča u Americi izdana tek 1981. godine, što joj nije smetalo da ostvari odličan uspjeh; 3. mjesto na Top ljestvici i 7.000.000 prodanih kopija. Bilo je tu istina, puno zasluga dviju ploča izdanih početkom osamdesetih, no, i ova je bila odlična. S muzička je strane bila daljnji progres u pravcu hard 'n' heavyja, isti su bili autori svih pjesama (M. i A. Young i Scott), a i producenti (George Young i Vanda).

Nakon kraće promotivne turneje, početkom 1977. godine počelo je snimanje četvrte studijske ploče, koja je napravljena tijekom siječnja i veljače, bez promjena u kreatorskom i producentskom timu. "Let There Be Rock" objavljena je kao i prethodna u dvije verzije; australskoj (ožujak 1977.) i internacionalnoj (23. lipanj), i opet je bilo razlike u coveru i među pjesmama. Na australskom coveru je bio dio vrata gitare s prstima svirača i 'normalnim' slovima u imenu benda, dok je svjetska verzija prikazivala članove benda na nastupu uživo, a i prvi puta je korišten novi logo, koji će, osim na "Powerage", biti još jedan u nizu prepoznatljivih zaštitnih znakova svih kasnijih izdanja.

Ta je ploča bila još žešća od prethodnice i označena je kao najmetalnija od svih koje je AC/DC dotad objavio, a u kasnijim su je godinama mnogi rock i metal muzičari označili kao djelom koje je najviše utjecalo na njihovu kreativnost. Poput recimo, Dave Mustainea iz Megadetha. Veliki hitovi s nje bili su, a još su i danas, "Let There Be Rock", "Dog Eat Dog", koja je prije izlaska ploče u Australiji objavljena kao singl, s "Carry Me On" na B-strani, zatim "Bad Boy Boogie" i "Whole Lotta Rosie". Sedamnaesto mjesto u Velikoj Britaniji, 20. u Australiji i 42. u Novom Zelandu bili su njezini najznačajniji plasmani.

Uz podatak da niti na njoj nije došlo do promjena u autorskom i producentskom poslu, spomenimo i dvije zanimljivosti vezane uz "Let There Be Rock" - 1980. godine objavljena je u video varijanti s pjesmama snimljenim uživo u Parizu, a 2001. godine čitatelji magazina Q izabrali su je među 50 najboljih heavy metal albuma svih vremena. Isto tako, njezin je izlazak popratila velika europska turneja, na kojoj AC/DC nastupa opet s Black Sabbath, i koju je obilježio incident. Naime, Geezer Butler je u pijanom stanju nožem napao Malcolma, nakon čega je došlo do zahlađenja odnosa između bendova, a i zajedničke turneje. Ipak, ne i onoga između Ozzya i Bona, koji su ostali bliski prijatelji. Krajem ljeta te godine održana je i prva velika sjevernoamerička turneja s REO Speedwagon, a na jesen slijedi kratki povratak u Europu, pa onda opet put američkog kontinenta i tour s Kiss i Rush.

Početkom 1978. godine kreće se u snimanje nove ploče, i to s novim basistom Cliffom Williamson, koji je svirao u britanskim hard rock skupinama Home i Bandit, a bendu se pridružio tijekom američke turneje, nakon što je otišao Mark Evans, koji je u kasnijem periodu nastupao s Heaven, Hellcats i Mama's Darling.

Peta ploča "Powerage" snimana je u veljači i ožujku, a objavljena u svibnju 1978. godine, i bila je prva koju je Atlantic Records istovremeno distribuirao u sve dijelove svijeta. U producentskom se poslu Georgeu i Vandi priključio Angus, koji je s Malcolmom i Bonom i ovoga puta bio autor svih pjesama. "Powerage" je bila još žešća i čvršća od "Let There Be Rock", barem je takvom označena u kritikama, a u Americi je bila 33., i prodala se u platinastom tiražu, dok je u Velikoj Britaniji bila za još sedam mjesta uspješnija.

"Rock 'n' Roll Damnation", "Gimme A Bullet" i "Riff Raff" bile su najslušanije pjesme te ploče. I ovoga je puta bend obišao Europu, pa zatim Ameriku, gdje su tourirali s Aerosmith, Alice Cooperom, Rainbow i Journey. A zahvaljujući svojim supereksplozivnim nastupima svakodnevno su oko sebe okupljali sve veći broj sljedbenika. Na europskom dijelu turneje, točnije na koncertu održanom 30.4.1978. godine u Apollo Theatreu u Glasgowu, snimljen je materijal koji je objavljen 13.10.1978. godine na "If You Want Blood You've Got It" - prvoj live ploči koju je izdao AC/DC, a posljednjoj koju je producirao dvojac George Young/Harry Vanda.

Deset najvećih pjesama objavljenih na njoj potvrdile su AC/DC kao prvorazrednu koncertnu atrakciju, čiji su nastupi nakon samo četiri godine postojanja bili redovito rasprodavani, bilo da su se održavali na otvorenom ili u zatvorenom prostoru; AC/DC je 'gazio' sve pred sobom i u to je vrijeme bio daleko najjače hard/heavy rock ime.

Došlo je i vrijeme za novu ploču, koju je producirao Robert John "Mutt" Lange (Def Leppard), a snimana je u Roundhouse studiju u Londonu. Šesta ploča, o njoj je riječ, izlazi u kolovozu 1979. godine pod imenom "Highway To Hell", a naslovna joj je kompozicija zasigurno jedna od najizvođenijih hard 'n' heavy pjesama u povijesti. Sve su ostale pjesme s te sjajne ploče, nažalost bile debelo u njezinoj sjeni, pa su neki vrhunski naslovi bili nezasluženo zapostavljeni. Poput "Touch Too Much", "Girls Got Rhythm" ili "If You Want Blood (You've Got It)".

Ploča je, kao i ranije, ubilježila značajne plasmane na Top ljestvicama; u Velikoj Britaniji je bila 8., Australiji 13., a u SAD-u 17., ujedno i prva koja se tamo prodala u više od milijun kopija. Uslijedila je nova velika europska turneja na kojoj su svirali s Judas Priest, pa američka s Prism, Def Leppard, Cheap Trick, UFO i Ted Nugentom. Usput rečeno, ne i nevažno, ploča je zbog naslovnice, na kojoj je bila slika benda s rogovima na Angusovoj glavi i 'streličastim' repom u rukama, izazvala velike kontroverze, a najglasnije su po običaju bile neke religijske sekte, koje su AC/DC nazivale 'antikršćanskom i đavoljom djecom', 'preimenovavši' originalno značenje njihovog imena u Anti-Christ/Devil Children.

To je uz dokazanu kvalitetu, ploči bila i dodatna, uvijek dobrodošla reklama. Recimo da je australski cover bio je nešto drukčiji. Na njemu je naime, bila ista slika benda, s time da su im se vidjele samo glave, a ispod njih je bio plamen, te vrat gitare u njemu, koji je simulirao 'cestu do pakla', s imenom ploče na vratu gitare, pri dnu naslovnice. Važnija promjena u coveru bila je samo za tržište Istočne Njemačke, i na njemu je bio samo logo benda i naziv ploče.

Turneja koja je uslijedila obara sve rekorde, a da je AC/DC bio izuzetno cijenjen i među kolegama, dokazuje i podatak da je u tako kratkom periodu nastupao s najvećim imenima rocka i hard rocka tog vremena; Boston, Heart, Scorpions, Nazareth, Foreigner, Van Halen, Styx, Blue Oyster Cult, Alvin Lee, The Doobie Brothers, The Who, Thin Lizzy...

Nažalost, kako to najčešće biva, svakoj sreći i veselju brzo dođe kraj, a ovdje je on stigao na najtragičniji način. Nakon prethodne cjelodnevne pijanke, Bon Scott je rano ujutro, 19.2.1980. godine pronađen mrtav u vozilu prijatelja, na parkiralištu u južnoj londonskoj četvrti. Službena verzija njegove smrti bila je 'smrt nesretnim slučajem nastala akutnim trovanjem alkoholom', a neslužbeno se govorilo i o još nekim razlozima njegove smrti. Bilo kako bilo, i što god da je točno, manje je bitno od činjenice da je muzički svijet izgubio strašno veliko ime, kojeg su cijenili svi koji ga jesu, ali i oni koji ga nisu poznavali. To je bio veliki šok za sve, a poglavito za članove benda, koji su u to vrijeme započeli s pisanjem materijala za novu ploču.

Usprkos tragičnom događaju, Malcolm, Angus, Cliff i Phill odlučili su nastaviti dalje, jer su smatrali da će upravo na taj način odati dužno poštovanje čovjeku koji je možda bio i najzaslužniji za uspješnu karijeru stvorenu u kratkom roku. Počela je hitna potraga za pjevačem, a prvi kandidat bio je Englez Steve Burton, koji je pjevao u The Starfighters, bendu Angusovog i Malcolmovog bratića Steviea Younga. Međutim, kako je on imao određenih problema s alkoholom, njegovo je ime izbrisano i nastavljena je potraga koja se već krajem ožujka zaustavila na još jednom Englezu, Brianu Johnsonu, pjevaču skupine Geordie, koji je kratko bio i u skupini Deathwish.

Zanimljivo je da s muzičke strane Geordie nije imao baš previše dodirnih točaka s AC/DC, no, braća Young su procijenili da je Brian Johnson pravo rješenje za bend i dostojna zamjena za pokojnog Bona. Usto, njegov je karakterni vokal bio kao stvoren da zamijeni legendarnog pjevača. Epilog ove priče je poznat. Jednostavno, teško je bilo moguće da se u tom momentu, pa može se reći i bilo kada i gdje god da se birao, mogao pronaći čovjek koji bi bio tako dostojna zamjena za Bona. Obično je unutar benda najbolnija promjena pjevača i najveći ih dio nakon takvih okolnosti ili krenu strmom silaznom putanjom ili totalno nestaju. Primjer AC/DC dokazuje upravo suprotno - pronađena je kvalitetna zamjena, kojom su krenuli dalje. A krenuli su, odnosno nastavili s aktivnostima na novoj ploči.

Drugog kolovoza 1980. godine izlazi "Back In Black", sedma studijska ploča, druga koju producira Lange, koja svojim imenom, ali i potpuno tamnom pozadinom na coveru direktno ukazuje na teško razdoblje kroz koje je bend prolazio te godine, i vizualnim je izgledom u potpunosti posvećena preminulom lideru. To je ujedno prva ploča koja je osvojila vrh neke nacionalne ljestvice, u ovom slučaju britanske, dok je u Australiji bila 2., Americi 4., a u Austriji 6.

Ona je, možda i zbog okolnosti u kojima je izdana, ali i dobrim dijelom zbog svoje stvarne kvalitete, doživjela ogroman uspjeh i slavu benda u tim teškim vremenima uzdigla do neslućenih visina. Što ne čudi, jer se sastoji od deset fenomenalnih pjesama, među kojima je teško odabrati najbolju. Podsjećamo samo da su se na njoj našle "Hells Bells", "Back In Black", "What Do You Do For Money Honey", "Shoot To Thrill", "Rock 'n' roll Noise Polution", te "You Shook Me All Night Long", još jedna u nizu super mnogo puta puštanih AC/DC-ovih pjesama, bez koje se tada nije mogao zamisliti čak niti program u disco klubovima, a kamoli onaj na radijskim postajama.

"Back In Black" je do kraja te godine samo u Americi prodana u 10.000.000 kopija, a u ostatku svijeta u još toliko, postavši novi muzički bestseller za sva vremena. Europa, Australija i Amerika ponovno su bila glavna odredišta promotivne turneje, a nastupalo se, uz ostalo i s Blackfoot, Nantucket i Saxon. Turneja je bogatoj koreografiji dodala još jedan detalj - Brianovo nošenje Angusa po pozornici. Sljedeće, 1981. godine, britanski časopis Kerrang proveo je glasovanje među svojim čitateljima, koji su naslov najbolje rock pjesme svih vremena dodijelili "Whole Lotta Rosie".

To je bila godina u kojoj se snimala osma ploča, koja se zove "For Those About To Rock We Salute You" i izlazi 23. studenog. Zanimljivo je da je ploča dobila ime po knjizi "For Those About To Die, We Salute You", koju je pročitao Angus i iz nje 'posudio' naslov. Knjiga govori o rimskih gladijatorima, čije su finalne riječi carevima nakon borbi bile "Moritur te Salutani", odnosno "...those who are about to die, salute you...". I tako je povijesna knjiga donijela naslov fantastičnoj hard rock ploči.

Po skromnom mišljenju potpisnika ovih redaka, upravo je "For Those About To Rock We Salute You" najbolje AC/DC ostvarenje, i smatram je jednom od deset najvećih heavy metal/hard rock naslova svih vremena. Ploča bi vjerojatno prošla i puno bolje da je izdana nešto kasnije, jer se na određeni način poklopila s "Back In Black", čija se popularnost niti godinu i nešto dana nakon izlaska nije stišavala. Samo je naslovna pjesma "For Those About To Rock We Salute You" odmah dobila zaslužen publicitet, a i danas je sa svojom 'topovskom koreografijom' stalni repertoar na live nastupima.

Na žalost, ostali kvalitetni naslovi, poput "Put The Finger On You" ili "Let's Get It" ostali su bez očekivane i zaslužene šire potpore. Usprkos tome, ona se u Americi, gdje je AC/DC i dalje najbolje kotirao, prodala u 4.000.000 kopija, a do današnjih dana svjetska prodaja je otprilike trostruko premašena. Usto, to je bila prva ploča koja je zasjela na prvo mjesto američke ljestvice albuma. Velika euro-američka turneja nije bila nikakva novost, tek možda podatak da se sviralo s Fastwayom i Y & T, a na briselskom nastupu u coveru "Lucille", gostovao je Atlanticov session bassista Phil Carlsson.

Veći dio 1982. godine grupa provodi na turneji, nakon koje započinje finaliziranje pjesama za novu studijsku ploču "Flick Of The Switch", koja izlazi u travnju 1983. godine i prva je koju su producirali sami članovi, ali i prva koja je zasjela na čelo australske ljestvice. Ploča snimana u Compass Print studiju u Nassauu na Bahamima označena je kao prekomercijalna i mekana, što je dobrim dijelom bilo i točno, obzirom da je sadržavala nekoliko, istina odličnih, ali premelodičnih, laganijih i srednjetempnih pjesama, poput "Nervous Shakedown" ili "Rising Power". Mada je točno da je bilo i nekoliko bendu tipičnih naslova kao npr. "Flick Of The Switch".

Problemi Phil Rudda s alkoholom kulminirali su tijekom snimanja ove ploče, i zbog stalnih svađa s kolegama on napušta bend, tako da je snimanje dovršeno sa session bubnjarom. Phila je kasnije zamijenio Simon Wright (Tytan, AIIZ, Tora Tora), koji je prvi nastup imao u listopadu u Vancouveru. Četiri mjeseca kasnije ta je ploča izdana u Americi, a da je došlo do lagane stagnacije, reklo bi se i zasićenja, govori i podatak o skromnom 15. mjestu američke ljestvice.

Istina je također da je tih godina popularnost heavy metala bila na samom vrhuncu, i veći dio hard rock publike priklonio se Def Leppardu, Quiet Riotu, Whitesnakeu, Iron Maidenu, Saxonu i ostalim skupinama sličnog stila. Velika europska turneja obilježila je 1984. godinu, s finalnim headlinerskim nastupom na Masters of Rock festivalu u Castle Donningtonu.

Deseta obljetnica rada obilježena je izdavanjem EP-a "'74 Jailbreak", na kojem je bila pjesma "Jailbreak" s australskog izdanja "Dirty Deeds Done Dirt Cheap", koja je objavljena u singl i video varijanti, te četiri pjesme s australskog izdanja "High Voltage".

U periodu od studenog 1984. do veljače 1985. godine u švicarskom se Montreuxu, u studiju Mountain, u produkciji Malcolma i Angusa odvijalo snimanje jubilarne, desete studijske ploče koja je izašla 28. lipnja pod imenom "Fly On The Wall". I ona je bila 1. u Australiji, a 7. u Velikoj Britaniji, dok je u Americi prošla dvostruko lošije od "Flick Of The Switch"; bila je naime, 32. Da je prekomercijalna i premekana, i njoj je bila glavna zamjerka, što je i ovdje bilo poprilično točno, no, imala je ona i svojih svijetlih harderskih trenutaka u pjesmama "Fly On The Wall", "Shake Your Foundations", "First Blood" ili "Sink The Pink".

S takvim se karakteristikama nisu slagali najodaniji fanovi, koji su i dalje punili dvorane i stadione kako američke turneje, koja se održala s Yngwie Malmsteenom i Loudness, tako i one australske i europske. Nešto kasnije izdan je video materijal "Fly On The Wall", na kojem se nalazilo pet pjesama s te ploče. Singl "Shake Your Foundations" se u veljači 1986. godine smjestio na 24. mjesto britanske Top ljestvice, a Cliff Williams je nešto kasnije gostovao na ploči skupine Adam Bomb.

Ploča "Who Made Who", sountrack Stephen Kingovog filma "Maximum Overdrive", objavljena je 27.5.1986., i na njoj se našlo devet naslova. Radilo se uglavnom o hitovima iz Brianovog razdoblja ("You Shook Me All Night Long", "Hells Bells", "Sink The Pink", "For Those About To Rock We Salute You"...), i tek jednim s Bonom ("Ride On"). Te su pjesme snimljene krajem 1985. godine u Compas Point studiju na Bahamima, a "Who Made Who" jE najbolje prošla, kao i većina dotadašnjih ploča, u Americi, gdje je prodana u 5.000.000 kopija, te u Velikoj Britaniji, ušavši tamo u Top 20. I to je izdanje popraćeno istoimenim video materijalom, na kojem je bilo pet pjesama.

Na kraćoj američkoj turneji u studenom, s AC/DC su svirali Dokken i Queensryche. Raven Records je 1987. godine objavio "Bon Scott-Seasons Of Change: 1968-1972", kolekciju pjesama skupina Fraternity i The Valentines.

Snimanje nove ploče odvijalo se u studiju Miraval u Parizu, a producirali su je ponovno George Young i Harry Vanda, s kojima se željelo čim više približiti soundu iz sedamdesetih. "Blow Up Your Video" izašao je u veljači 1988. godine, i bio je nešto jači od prijašnjih ostvarenja. Ali i s velikim nedostatkom u vidu potencijalnog hita, koji opet nije bio izbačen, a značajniji naslovi bili su "Heatseeker" i "That's The Way I Wanna Rock 'n' Roll".

Na američkom dijelu "Blow Up your Video Toura" Malcolm je imao problema sa zdravljem, te ga je zamijenio ranije spomenuti bratić Stevie, koji je debitirao u Cumberland Civic Centru u Portlandu. Na turneji su još jednom svirali s Dokken, pa s White Lion, L.A. Guns i Cinderellom. Po završetku te turneje Malcolm se vraća, a Stevie osniva Little Big Horn, kojeg je AC/DC želio pogurnuti i u tu svrhu angažirao vlastiti menagement, no, ta suradnja nije materijalizirana nečim konkretnijim.

Veći dio 1989. godine potrošilo se na pisanje, a kasnije i na snimanje nove ploče, za koju su ovoga puta Malcolm i Angus osim glazbe i aranžmana, pisali i tekstove, što je dotad radio Brian. To se otprilike poklopilo s odlaskom Simona Wrighta, koji se pridružio Ronnie James Diu na snimanju ploče "Lock Up The Wolves". Simona mijenja Chris Slade (Tom Jones, Gary Moore, Firm, Asia, GPS), s kojim se u studijima Windmill Road u Irskoj i Little Mountain u Vancouveru snima dvanaesta ploča "The Razors Edge", na kojoj je radio poznati kanadski producent Bruce Fairbain. Ta je ploča izašla u rujnu 1990. godine, i nakon gotovo deset godina pauze, donijela nove velike hitove, koji će označiti sva kasnija razdoblja benda.

To su bili "Thunderstruck" i "Moneytalks", pjesme za koje su snimljeni i video brojevi. Osim što je sadržavala upečatljivije naslove, "The Razors Edge" je bila poprilično žešća od tri prijašnje, što nije prošlo nezamijećeno, te je 'uzela' 1. mjesto u Austaliji, a 2. u USA, gdje je prodana u 4.000.000 kopija, Švicarskoj i Novom Zelandu, a 4. u Velikoj Britaniji. Zahvaljujući njoj, popularnost benda približila se razini one od desetak godina ranije.

Početkom 1991. krenula je američka turneja s King's X, da bi se u ožujku i travnju preselila u Europu, a najznačajniji nastupi ubilježeni su na Wembley Areni u Londonu, te u National Exhibition Centru u Birminghamu. Tada slijedi povratak u Ameriku, a ponovni dolazak na Stari kontinent dogodio se u kolovozu, najprije na novi nastup u Castle Donningtonu, te u Moskvu, gdje su prvi puta svirali 18. rujna na Tushino Airfieldu. Taj je show prikazan na ruskoj televiziji, a napravljen je i dokumentarac kojeg je režirao Wayne Isham. Kraj turneje obilježen je australskim nastupima s Judge Mercy.

Snimke s te turneje prenesene su na dvostruku ploču jednostavno nazvanu "Live", objavljenu u studenom 1992. godine, koja je sadržavala 24 najveće pjesme iz svih perioda rada. Ona je definitivno potvrdila ponovni povratak na sam vrh rock scene, i bila je 1. u Australiji, treća na Novom Zelandu, peta u Njemačkoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji, a sedma u Francuskoj. I dok 1993. godina protječe relativno mirno, 1994. obilježava pripremanje novog materijala, ali i povratak Phila Rudda na mjesto bubnjara, nakon što je otklonio probleme s alkoholom, radi kojih je ranije otišao.

Ploča "Ballbreaker" prva je studijska nakon pet godina i najduže se pripremala od svih dotadašnjih. Radilo se na njoj skoro dvije godine, a izašla je u rujnu 1995. godine, i, kao i "The Razors Edge", donijela poprilično moćan hard rock sound, ali i nova dva velika hita; "Hard As A Rock" i "Cover You In Oil". Ubilježena su nova dva milijuna prodanih primjeraka u Americi, od čega milijun u nepunih mjesec dana od početka prodaje, isto toliko na ostatku tržišta, a tu su opet lijepi plasmani na nacionalnim ljestvicama; 1. u Švicarskoj, 2. u Novom Zelandu, 4. u Njemačkoj i USA, te 6. u Velikoj Britaniji.

Zanimljivo je da je "Ballbreaker" u mnogim novinarskim recenzijama dobio najbolje ocjene od svih albuma koje je AC/DC ikada objavio. U 1996. godini, uz novu veliku turneju, iz koje izdvajamo nastupe s The Poor, vrijedna spomena je i pjesma "Big Gun", koja se našla na soundtracku filma "Posljednji akcijski junak" s Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi. A te je godine izdana i prva tribute ploča "Fusebox", koju je snimila skupina australskih alternativnih glazbenika.

Godinu kasnije, 1997., obilježilo je izdavanje peterostrukog box-seta "Bonfire", posvećenog Bon Scottu, kojem su 'pripadala' četiri diska; jedan s rijetkim i neobjavljenim pjesmama, zatim live nastup u Atlanticovom studiju u New Yorku, a na dva je CD-a bio soundtrack filma "Let There Be Rock". Peti disk sadržavao remasteriziranu verziju "Back In Black" ploče. Taj je komplet u Americi prodan u lijepom platinastom tiražu.

Sljedeće, 1998. godine, Brian gostuje na snimanju ploče američkog benda Jackyl, a napisao je i riječi za njihovu pjesmu "Locked And Loaded". Usto, snimljena je i nova tribute ploča "Thunderbolt", na kojoj su sudjelovali Lemmy, Joe Lynn Turner (Deep Purple, Rainbow), Sebastian Bach (Skid Row), Dee Snider (Twisted Sister), Dave Meniketti (Y&T) i bivši bubnjar Simon Wright.

U tijeku je bilo i pisanje materijala za novu studijsku ploču, koje se, zajedno sa snimanjem, odvijalo većim dijelom 1999. godine, kada je objavljena kolekcija pjesama "The Legendary Bon Scott With The Spektors And The Valentines".

Nova ploča pod imenom "Stiff Upper Lip" izlazi početkom 2000. godine, točnije 28.2., i četrnaesta je studijska, izdana nakon četiri i pol godine pauze. U 'normalnoj' jednostrukoj, te limitiranoj dvostrukoj varijanti, s live pjesmama i video clipovima na drugom disku. Producent joj je bio George Young, snimana je u Warehouse studiju u kanadskom Vancouveru, a autori kompletnog materijala opet su bila braća Young. Uz, rekli bismo, uobičajeni američki 'novi' tiraž od oko 2.000.000 kopija, "Stiff Upper Lip" je ploča s najboljim rezultatima na službenim ljestvicama. Ona je naime, bila prva u Finskoj, Njemačkoj i Švedskoj, druga u Švicarskoj i Francuskoj, peta u Kanadi, sedma u USA...

Iste je godine Sony na australskom području objavio materijal Marcus Hook Roll Banda, a u Americi je izdan simpatičan tribute album, kojeg je snimila skupina Hayseed Dixie iz Nashvillea, na kojem su pjesme AC/DC obrađene u country stilu. Američka turneja donijela je nastupe sa Slash's Snakepit, bendom bivšeg Guns N' Roses gitariste, pa u prosincu slijedi odlazak u Veliku Britaniju, gdje se svira sa Šveđanima Backyard Babies, a turneja se otkotrljala i u 2001. godinu, u kojoj se nastupalo s The Offspring, Megadeth i Queens Of The Stone Age. Dio tih nastupa objavljen je na DVD-u "Stiff Upper Lip Live", koji je sadržavao 21 pjesmu iz svih razdoblja karijere benda, računajući i najveće hitove.

Našlo se vremena i za individualne aktivnosti, u kojima se posebno isticao Brian. On je tako napisao pjesmu "I Feel (Down)" za debi ploču Neurotice, a gostovao je i nekoliko puta na nastupima svojeg ranijeg benda Geordie. Također, snimio je i dvije pjesme - "Byker Hill" i "Wor Geordie's Lost His Higgies" za dvadeseterostruki box set "Northumbria Anthology", a ponovno je surađivao s Jackyl, za kojeg je 2002. godine napisao pjesmu "Kill the Sunshine". Usto, on je bio i koautor mjuzikla "Helen Of Troy", čija je američka premijera bila u ožujku 2003. godine, a u njoj je glumio britanski glumac Brendan Healy.

Aktivan je bio i bassista Cliff Williams, koji je sudjelovao na snimanju albuma skupine Emir And Frozen Camels, a s frontmanom tog benda, Emirom Bukovicom, Danny Sheppardom i Darrell Nuttom, krajem studenog 2002. godine nastupio je u Hrvatskoj i BiH. U tom je razdoblju objavljeno da je AC/DC primljen u Rock 'n' roll Hall Of Fame", a nakon 26 godina vjernosti Atlantic Recordsu, odnosno Warner Bross Groupu, potvrđen je prelazak u Epic Sony.

Na inauguraciji za Rock 'n' Roll Hall Of Fame, koja je održana u veljači 2003. godine u hotelu Waldorf Astoria u New Yorku, AC/DC je u kuću slavnih 'uveo' Steven Tyler iz Aerosmitha, a na svečanosti su odsvirali "You Shook Me All Night Long" i "Highway To Hell". Aktivan je bio i bivši pjevač Dave Evans, koji je snimio live ploču "A Hall Of A Night", na kojoj su bile najranije pjesme AC/DC-a, a sudjelovao je i na snimanju Bon Scott tribute ploče "Bon Appetite", koju je objavio Perish Records. U događajima bogatoj 2003. godini priznanje ploči "Back In Black" došlo je od TV mreže VH 1, čiji su je gledatelji postavili na 82. mjesto najvećih muzičkih albuma svih vremena.

Drugog veljače 2004. godine Brian je sa Scorpionsima otpjevao "Rock You Like A Hurricane" u St. Pete Time Forumu u Tampi na Floridi, a Angus i Malcolm bili su 18.2. gosti The Rolling Stonesa u Enmore Theatru u Sydneyu. Ponovno se oglasio prvi pjevač Dave Evans, koji je održao tromjesečnu europsku turneju s Overdoseom, njemačkim cover bendom AC/DC-a.

U srpnju je Recording Industry Association of America (RIAA) izdao certifikat za prodanih 21.000.000 primjeraka ploče "Back In Black" u Americi, te 43.000.000 u svijetu, čime je postala peta najprodavanija ploča svih vremena. 30. dana tog mjeseca AC/DC je nastupio na Sarsfestu - "Molson Canadia Rocks For Toronto" u Torontu, pred 400.000 ljudi, i to s Rush, The Rolling Stones, The Guess Who i The Flaming Lips, na kojem se sviralo za pomoć turizmu Toronta, koji je bio ugrožen epidemijom SARS-a.

10. rujna Brian i Cliff su se pridružili Brianu Howeu iz Bad Company na koncertu u Germain Areni u Fort Myersu na Foridi, koji je organiziran za pomoć Crvenom križu u svrhu otklanjanja šteta koje je nanio uragan Charly. A i slijedeći događaj vezan je uz Floridu, točnije uz death metal bend Six Feet Under, koji je u listopadu u svojoj death varijanti snimio kompletan cover album "Back In Black", i to pod imenom "Graveyard Classic 2".

Povratak kući donio je još jedno priznanje. Naime, nakon što su ranije bili proglašeni australskim ambasadorima kulture, 1.10.2004. godine Gradsko vijeće Melbournea donijelo je odluku da se ulica Corporation Lane, koja se nalazi u blizini centralnog poslovnog centra u Melbourneu, i između je ulica Exibition i Russell, više neće zvati tako, nego ACDC Lane. Na taj su način čelnici Melbournea odali priznanje glazbenicima koji su njihov grad promovirali diljem svijeta trideset godina. Inače, blizu tog centra, točnije u Swanston Streetu, AC/DC su 1975. godine snimali spot za pjesmu "It's A Long Way To The Top (If You Wanna Rock 'n' Roll)", pa je to bio razlog više da ulica u tom dijelu grada bude preimenovana njima u čast. Inače, nakon što je ulica preimenovana, gradonačelnik Melbournea John So rekao je: "...kao što pjesma kaže, s ovoga mjesta autoputom do pakla, ali ovo je put do raja. Neka bude rock...".

Nakon tri godine bend opet nastupa u Engleskoj, i to u Carling Apollou u Londonu, na koncertu koji je rasprodan u nevjerojatne četiri minute. Istovremeno, Dave Evans je objavio solo ploču "Sinner", na kojoj su s njim svirali Mark Tinson i David Hinds iz Rabbita i još neki glazbenici. Početak 2005. godine obilježen je nastupom Razor's Edge, još jednog cover benda, 13.1. u klubu Vodka Pink Pussycat u Hollywoodu. Uz bivšeg bubnjara Chrisa Sladea, pjesme AC/DC su izvodili pjevač Joe Leste (Beautiful Creatures, Bang Tango), Brent Woods (Vince Neil), Anthony Focx (Beautiful Creatures) i Muddy (L.A. Guns, Gilby Clarke).

Nešto kasnije Brian je nastavio s gostovanjima, pa se tako 24.3., u Khrome Clubu u Sarasoti na Floridi, na stageu pridružio skupini Big Machine, i to u pjesmama "Back In Black" i "Dirty Deeds Done Dirt Cheap", te "Rock n' Roll Ain't Noise Polution", koju je otpjevao s The Greg Billings Band. Billboard je u srpnju organizirao show povodom prodaje 21.000.000 kopija ploče "Back In Black" u Americi, a RIAA je nešto kasnije objavila službenu informaciju da je AC/DC samo u Americi prodao 66.000.000 albuma, čime je postao drugi najprodavaniji hard rock bend u Americi, odmah iza Led Zeppelin, te četvrti rock bend uopće. Ispred njih bila su ne velika, nego najveća rock imena; The Eagles - "Eagles/Their Greatest Hits: 1971-75" (29 milijuna), zatim Led Zeppelin - "IV" (23) i Pink Floyd - "The Wall" (23). A iza njih ništa slabija: The Beatles, Fleetwood Mac, Boston, Guns N' Roses, Santana, Bruce Sprengsteen ili recimo, Metallica.

Velika AC/DC konvencija, nazvana "Big Ball II - The Second Coming", održana je u kolovozu 2005. godine u Wrexhamu, Sjeverni Wales. Na njoj su nastupali bendovi koji izvode pjesme AC/DC-a; Back In Black, Dirty DC, Seedy DC i Thunderstruck iz Velike Britanije, zatim Hells Balls iz Njemačke, Action In DC iz Nizozemske, Fat Angus i Hayseed Dixie iz Amerike. Tu su još bili i Rhino Bucket, u kojem je ranije svirao ex-bubnjar Simon Wright, posebno atraktivni ženski bend Dirty Dee's Dungeon Sheep, ali i ništa manje Diddy DC, čiji su članovi djeca između 7 i 14 godina.

Slijedeći bitan događaj dogodio se u studenom, kada se održala aukcija koju je inicirao kanadski pop rocker Bryan Adams, a s koje je prihod išao u korist žrtava tsunamija, koji je pogodio zemlje Dalekog istoka krajem 2004. godine. Naime, najveći svjetski gitaristi dali su svoje instrumente na prodaju, u kojoj je skupljeno oko 1,6 milijuna dolara, odmah uplaćenih u korist fondacije Reach Out to Asia. U akciju su se, uz Adamsa, uključila neka od najveća živućih rock imena: Angus i Malcolm Young, Jimmy Page, Tony Iommi, Brian May, Ritchie Blackmore, Def Leppard, Mick Jagger, Keith Richard, Ronnie Wood, Eric Clapton, David Gilmour, Jeff Beck, Pete Townsend, Mark Knopfler, Ray Davies, Liam i Noel Gallagher, Paul McCartney i Sting.

2005. godine formirana je skupina 100 Prof, u koju su, uz ex-bubnjara Chrisa Sladea uključeni gitarist Stacey Blades (L.A. Guns), basist Mike Duda (W.A.S.P.) i pjevač Jizzy Pearl (Ratt, L.A. Guns, Love/Hate).

U veljači 2006.-e u Clubu Theatria u finskom Ouluu održan je još jedan AC/DC 'cover party', na kojem su nastupali Leningrad Cowboys, Emmi, Ismo Alanko And Freud, Marx, Engels And Jung i Quintessence. Također, ponovno je objavljen "Bonfire" bowset, ali i remasteriziranih petnaest albuma na vinylu, te DVD, na kojem je snimka koncerta iz Doningtona 1991. godine. Također, Epic Sony nastavlja s reizdavanjem AC/DC albuma, a objavljene su i dvije povijesne kolekcije.

Jedna je knjiga "AC/DC Maximum Rock & Roll", koja na svojih 480 stranica nudi najopsežniju priču o bendu ikad napisanu, autor joj je Murray Engleheart iz Sydneya, najcjenjeniji australski rock novinar, a radio ju je s Arnaudom Duriexom. Knjiga je u Australiji izašla u listopadu, dok će u Americi biti promovirana početkom siječnja 2007. godine. Na toj je knjizi, koja uz povijest benda nudi mnogobrojne interviewe, rijetke i nikad objavljene fotografije i ostale manje ili više znane detalje, rađeno punih pet godina.

Nešto slično ponuđeno je na dvostrukom DVD-u "Family Jewels", s time da prvi disk donosi materijale snimljene sedamdesetih, a drugi one iz osamdesetih i devedesetih godina. Poput najranijih snimaka s australske televizije, teško dostupnih, najranijih video spotova, nastupa na španjolskoj televiziji nekoliko dana prije Bonove smrti, a prvi su puta objavljene 'kućne' verzije nekih video spotova. Istaknimo da su čak četiri albuma AC/DC-a, odnosno njihova reizdanja, ušla u TOP 20 australskog Indie Charta; "High Voltage", "Who Made Who", "Blow Up You Video" i "Live", Brian Johnson se pojavio u Sky One reality seriji "The Race".

Ono što zasigurno najviše zanima najodanije AC/DC-ove, ali i veliki broj rock fanova, podatak je da je u tijeku pripremanje nove, dugoočekivane studijske ploče, prve za Epic Sony, koja bi trebala izaći 2007. godine. Iako se jako malo o njoj zna, mada se pojavljuje hrpetina dosta oprečnih informacija po kojekakvim forumima, za očekivati je da će, poput svih prethodnih biti prava poslastica.

O njoj trenutno najmanje pričaju kreatori, jer će sve što trebaju najbolje reći onda kada se disk zavrti u playerima. Najveća garancija takvoj tezi leži u činjenici da se radi o novoj ploči benda koji je u trideset i tri godine postojanja prodao preko 150.000.000 ploča. To je podatak za respekt i divljenje. I duboko poštovanje.

  • cialis tadalafil - Haven't gone back to that other place, home of the wild, raving Loonies.
  • sanofi aventis - I'm hoping for the best-really-and it sounds like everyone else is, too.
  • rimonabant recipe - And, if you an't have the date changed-show up!
  • accutane discount - Perhaps, you could get one on the NHS?
  • buy amoxicillin online - Would it have been better if I had a loving father?
  • ultram er - Even though the topic of the conversation between Song and Wu remained unknown, Song's immediate death suggests the involvement of political forces and concealed circumstances far beyond a typical corruption issue.
  • buy clomid and nolvadex online - In the Croatian langauge article I (painfully) translated, the lawyer notes that the 'alimony' (I'm assuming that's the term for child-support) is based on his ability to pay.
  • ambien recipe - Alas, now that he has spoken out on the subject, it's pretty clear that beauty is only skin deep.
  • ritalin no - He used to throw it up instantly.
  • buy hydrocodone with no perscription - Trust me, I've been to jail.
  • ativan 2mg - And it renews my faith in the inherent goodness of people.
  • cheap fioricet checks - I think that you will just have to accept that you will have water retention until you can start karate chopping people again and getting back to your drumming.
  • ritalin at low prices - And in the intervening years, the political atmosphere has only grown more hostile to the idea of using federal funds to subsidize the lives of working families.
  • fluconazole diflucan - These are the events that throw a working woman's delicate balance between work and family into chaos.
  • where to get estradiol - I know I sound like I'm coming down on you harshly, but you've been given a lot of good advice.
  • really cheap tetracycline - I know how I am now.
  • ultram side effects - If Song was investigated or looking for another boss, he would become a lethal weapon to Luo Gan and Jiang Zemin.
  • carisoprodol no - There are currently too many topics in this group that display first.
  • retin a - People would pop shots at us and pop back.
  • protonix interaction - Emily DePrang is a writer from Pearland, Texas.
  • yasmin lee - We hadn't seen him in most of that time.
  • ephedrine hcl drug information - Besides, since former Shangdong Provincial Party Chief Zhang Gaoli had been appointed to Tianjin City, Song had demonstrated his intention to get close to Hu Jintao.
  • buy carisoprodol - You can't afford NOT to get legal counsel.
  • ambien price - Your plans for growing your own food sound like far too much hard work for me, but a very commendable enterprise.
  • mexican pharmacies online - Frst, stop the suicide talk.
  • hydrocodone and acetaminophen - I was one of those kids that could have been handed anything on a silver platter.
  • lasix prices - And she felt well with it!



| komentari (14) | print | # |

četvrtak, 28.12.2006.

BON SCOTT



Evo ljudi nakon jaaaakoooooo dugog vremena i novi post.Svima sretan bozic sa zakasnjenjem ali nema veze evo nesto o BON SCOTTU:Rock je u svojoj povijesti iznjedrio brojna velika imena i svi koji ijedno od njih navode kao najutjecajnije ili najbolje, mislim da griješe. Svako razdoblje ima svoje heroje, i sve se procjene uglavnom svode na individualan glazbeni ukus, odnosno na izražavanje jednostranog mišljenja, iz kojeg se vrlo često izvode zaključci više vezani uz osobne osjećaje prema nekom od rock ikona, nego čista realnost.

Nikako ne bih želio da bilo tko ovu kratku priču o Bon Scottu shvati kao namjeru da baš njega proglasim većeg od najvećih, odnosno da svoje mišljenje pokušavam nametnuti svima koji žele ili možda moraju čitati ovaj tekst.

Iskreno, ja njega i ne smatram najboljim rock pjevačem, ali da je nedvojbeno kako je jedan od najutjecajnijih i najkarizmatičinijih glazbenika svih vremena, o čijem se kontroverznom stilu života nisu pisale legende i bajke, poput onih posvećenih preminulim rockerima prije, a i poslije njega, i kojemu smrt ni u kom slučaju nije bila paravan za slavu, to nitko ne može osporiti. Kratko rečeno, jednako je bio cijenjen i za vrijeme života, a i poslije smrti. On je burno, rockerski živio, a tako je, nažalost, i završio.

Ronald Belford "Bon" Scott rođen je 9. srpnja 1946. godine u malom škotskom gradiću Kirriemuiru, i već je u najranijim godinama, gotovo od kada je prohodao, pokazivao afinitete prema glazbi. Što i ne čudi, obzirom da mu je otac Charles (majčino ime je Isobelle) bio član gajdaške skupine Kirriemuir Pipe Band, a svirao je i u lokalnoj opernoj kompaniji.

Kada je Bonu bilo šest godina, njegova se obitelj, poput tisuće škotskih u želji za boljim životom seli u Australiju. Najprije u Melbourne, pa u Adelaide, da bi se 1956. godine, nakon što je njegovom bratu Graemeu dijagnosticirana astma, preselili u Fremantle. Svoj interes za glazbu Bon je pokazivao i u Australiji, te je već u školi svirao klavir i bubnjeve, a bubnjao je povremeno i u novoj očevoj gajdaškoj skupini Caledonian Society's Scots, gdje je naučio svirati i gajde, te u Scottish Pipe Band.

Školu je napustio rano, s petnaest godina, i otada se počeo sam uzdržavati, radeći razne, uglavnom fizičke poslove; od vožnje traktora do servisiranja kućanskih aparata. A usput se znao lagano 'zakačiti' i s policijom, te je 'isposlovao' da ga ne zovu u vojsku, zbog 'društveno neprilagođenog ponašanja'.

Prvu polovinu šezdesetih nastupao je s dosta bendova, u kojima je bubnjao, ali i pjevao, a prvo pamtljivije ime bili su The Spektors, s kojima je svirao 1966. u Perthu. Nakon toga se pridružio Vince Lovegroveu u The Valentines, s kojima je u svibnju 1967. godine snimio singl "Every Day I Have To Cry" za Clarion Records, koji je dospio do 5. pozicije lokalne ljestvice singlova, a napisao ga je George Young iz The Easybeatsa.

Taj ih je uspjeh ohrabrio i nagnao da sreću potraže u većem gradu, pa sele u Melbourne. Tamo snimaju tri pjesme skupine The Easybeats; "She Said", "Pelicular Hole In The Sky" i "My Old Man's A Groovy Old Man", i u srpnju 1969. godine ulaze na 23. mjesto australske ljestvice. The Valentines su snimili još dva singla, "Nick Nack Paddy Wack" i "Juliette", s ovim zadnjim su u travnju 1970. godine ušli u australski Top 30, a službeni raspad uslijedio je 1. kolovoza.

Nešto kasnije, Bon prihvaća poziv Brucea Houwea, te se pridružuje blues rock skupini Fraternity, koja ubrzo snima singl "Why Did It Have To Be Me" i nastupa po Adelaideu, da bi se nakon toga preselili u Sydney. Krajem 1971. godine Fraternity radi za RCA Australia ploču "Livestock", a sljedeće godine i drugu, "Flaming Galah", za istu izdavačku kuću. Između te dvije ploče sreću su nakratko potražili i u Europi, no, bez uspjeha, te slijedi povratak u Australiju i raspad.

Kasnije se pridružuje skupini Peter Heada The Mount Lofty Rangers, no, doživljava tešku motorističku nesreću, nakon koje je ležao tri dana u komi, ali se ipak uspijeva oporaviti. U međuvremenu, Fraternity se opet okuplja, a na Bonovo mjesto angažiran je Jimmy Barnes. Zbog svoje naravi imao je i dalje određenih problema s australskim zakonom, a recimo da je početkom sedamdesetih gostovao i u bendovima Blackfeather, Mountains Of Madness i The Mount Lofty Rangers.

Ipak, svoju je novu sreću, uz posredništvo zajedničkih prijatelja, i to prvenstveno Georgea Younga, pronašao 1974. godine kao vozač autobusa skupine AC/DC, kojoj se priključuje u Sydneyu. U stvari, nije bio samo vozač. Obzirom da je puno toga naučio u višegodišnjem samosnalaženju, radio je sve što je trebalo. Od tada, pa sve do tragične smrti, kada je ujutro, 19. veljače 1980. godine, nakon prethodne cjelodnevne pijanke, pronađen mrtav u prijateljevom automobilu u London's Camden Townu, njegov je život vezan uz AC/DC.

Sama smrt do današnjih je dana ostala misteriozna, a bilo je čak i razmišljanja da su prijatelji, koji su ga ostavili u autu na parkiralištu, ipak mogli, štoviše trebali više napraviti. Odnosno, povesti ga sa sobom a ne ostaviti da prespava, pa do tragedije nije niti trebalo doći. No, bilo kako bilo, sudbina je opet uzela svoj danak i njegova je smrt potvrđena u Kings College Hospital, a službeni uzrok bilo je 'akutno trovanje alkoholom'.

Posljednje Bonovo prebivalište je u Fremantleu, na Memorial Garden groblju u drugom segmentu, grobu pod oznakom N 3, a u proteklih ga je četvrt stoljeća posjetilo na milijune ljudi. Početkom 2006. godine odano mu je veliko posthumno priznanje; grob u kojem leži proglašen je australskim spomenikom kulture. A, kao i svugdje, i u Australiji ima groznih ljudi, koji ne samo da ne poštuju sakralne objekte i uspomene, nego ne poštuju niti mrtve.

Naime, neki od njih uzeli su si ovlaštenja koja im ne pripadaju, pa su na Bonov 60. rođendan, 9. srpnja 2006. godine, oskrnavili njegov grob, odnijevši s njega nadgrobnu ploču. Strašno, neobjašnjivo, i nažalost moramo reći, ljudski. Jer takvo nešto mogu napraviti samo ljudi. Ali, ima i drukčijih ljudi.

Čllanovi australskih skupina The Angels i Rose Tattoo odlučili su Bonu sagraditi spomenik, jer su oni među brojnima koji ga smatraju najvećim i najutjecajnijim rock pjevačem svih vremena. A zasigurno nisu jedini koji tako misle.



| komentari (5) | print | # |

srijeda, 29.11.2006.

BRYAN ADAMS

Evo ljudi nesto sto je napokon razbilo glazbenu monotoniju na osijeckoj sceni napokon neka faca da dode i u OSIJEK a ne u neke vece gradove pa evo sta se dogadalo na koncertu:
No, počnimo redom... Otvaranje večeri pripala je zagrebačkoj skupini Dragonfly čijem se nastupu u jednom trenutku pridružio Adolf Dado Topić i koja je zajedno s njim otprašila nekoliko Timeovih evergreena. Njihov je šou trajao vrlo kratko, kojih dvadesetak minuta, nakon čega je publika bila i više nego zagrijana za junaka večeri.

Dobrih četrdeset minuta strepnje i žudnje koja je uslijedila potom dovela je ionako već užarenu atmosferu osječke sportske dvorane do brutalne ekstaze, a klimaks je dosegao svoj maksimum kad se pojavio mr. Adams glavom i bez brade.

Svima oduvijek simpatičan, a mnogima i neodoljiv, ovaj je Kanađanin već godinama na samom vrhu liste svjetskih pop rock izvođača. Poznat prije svega po senzualnim i romantičnim pjesmama o ljubavi, Bryan je jučer osvojio srca svih prisutnih, od trinaestogodišnjaka sve do onih njegove generacije, ali i nešto starijih.

Koncert je pomalo očekivano otvoren pjesmom "Room Service" s istoimenog posljednjeg albuma ovog glazbenika, nakon čega se nizao blok rock hitova, od "Somebody" preko "Open Road" do "18 Till I Die" na koju je publika i imala najbolju reakciju, skakući na svaki takt i pjevajući svaki stih.

Nakon navedenih, Bryan se sa svima dogovorio da ćemo zajedno napraviti nezaboravnu noć ("Let's Make A Night To Remember") nakon čega više nismo mogli zaustaviti započeto ("Can't Stop This Thing We Started") pa čak ni uz "Back To You" i "I Think About You".

Legendarnom "Summer Of 69" došlo je vrijeme za promjenu tempa i prelazak na romantiku sa naravno svima znanim hitovima "Have You Ever Really Loved A Woman" i "Everything I Do, I Do It For You". A u ovaj su se blok, uz ostale, nekako ubacile i neizostavna "When You're Gone" koju je Bryan otpjevao u društvu jedne obožavateljice iz Dubrovnika, te prekrasna "Heaven".

Finalni dio večeri započeo je prvim bisom koji je sadržavao pomalo popasti, međutim veliki Bryanov hit "Cloud Number 9", kao i soft rock orijentirani šećer "Run To You". A gromoglasan pljesak i skandiranje publike na njegovom kraju doveli su do još jednog produžetka (i to od čak četiri pjesme!), no ovaj se put na stage vratio samo Bryan.

Kao što je sam rekao, ovaj je dio koncerta bio namijenjen samo njemu i publici, te se tako uz zajedničko pjevanje "All For Love" u vrlo intimnoj atmosferi i završio.

I, što reći za kraj? Bryan Adams hrvatskoj je publici još jednom dokazao da je vrhunski glazbenik ali i šoumen koji tijekom čitavog dvosatnog nastupa može održati atmosferu na samom vrhuncu.

Pohvale naravno zaslužuje i njegov prateći bend (pogotovo gitarist), međutim ipak je ovaj simpatični vegan 'hero of the day'. Gradu Osijeku svaka čast što je uspio prigrabiti ovu zvijezdu i nadajmo se da će imati još puno ovakvih sjajnih gostovanja.

Set lista:
1. Room Service
2. Somebody
3. Open Road
4. 18 Til I Die
5. Let's Make A Night To Remember
6. Can't Stop This Thing We Started
7. Back To You
8. I Think About You
9. Summer Of '69
10. Have You Ever Really Loved A Woman?
11. (Everything I Do) I Do It For You
12. Cuts Like A Knife
13. When You're Gone
14. It's Only Love
15. Hearts On Fire
16. Heaven
17. The Only Thing That Looks Good On Me Is You
Encore 1:
18. Cloud Number Nine
19. Run To You
Encore 2 (Solo Bryan):
20. Please Forgive Me
21. When You Love Someone
22. Straight From The Heart
23. All For Love



| komentari (3) | print | # |

ponedjeljak, 20.11.2006.

SCORPIONS

A ljuvi evo i novi post nakon duuuuuuuuugog vremena eo post o scorpionsima: Od mnogih stvari koje godinama izdvajaju hard rock i heavy metal od ostalih glazbenih pravaca, dvije su svakako najupečatljivije. Ta vrsta glazbe definitivno ima najodanije fanove i njezini su predstavnici kreatori najvećeg broja balada, među kojima su mnoge svevremenski klasici. I dok se o tome imaju li Scorpions najodanije fanove možda i može dvojiti, u drugoj kategoriji apsolutno nema dvojbe; ovi su Nijemci 'kraljevi balada' bez konkurencije. I po broju skladanih i po njihovoj kvalitativnoj razini.

Priče o velikim rock bendovima svoje su prve retke, u najvećem broju slučajeva, počele ispisivati u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. I dok je popularnost nekih od njih dosegla točku usijanja odmah na početku karijere, ima i glazbenika koji su godinama u tišini teško gradili temelje nečeg velikog. Ali su ustrajali, i uspjeli u svojim nakanama; stvorili su bendove koji su postali ikone rocka.

Takav je slučaj i s njemačkim bendom Scorpions, čiji su osnivači utrošili mnogo vremena i napora prije nego su uspjeli postati ono što su danas, ali i mnogo godina unatrag - jedan od najvećih titana u rock povijesti.

A sve je krenulo otprilike ovako: godina je 1965., grad Hannover, u kojem je anonimni, sedamnaestogodišnji gitarist i tekstopisac Rudolph Schenker, poput mnoge poslijeratne djece u Njemačkoj, bio opčinjen rockom i želio je napraviti bend po uzoru na The Beatles, The Rolling Stones, The Yardbirds, Cream, Pretty Things ili Spooky Tooth, čiji je bio veliki obožavatelj.

Prve su godine postojanja Scorpionsa bile svedene tek na uobičajeno sviranje obrada afirmiranih bendova, tumaranja po lokalnim klubovima i sličnim glazbeno - porođajnim mukama. Drugi dio povijesti kreće 1969. godine, kada Rudolf, ritam gitarist i pjevač, pa gitarist Karl - Hainz Vollmer, basist Lothar Heimberg i bubnjar Wolfgang Dziony, bilježe prve značajnije lokalne nastupe.

Ta je postava, u kojoj je jedno vrijeme bio i bubnjar Werner Lohr (ex-Harlis), iako nikad nije napravila nešto posebno, udarila prve čvrste temelje benda, kojem će se jednog dana mnogi klanjati. Bend po imenu Scorpions.

Sljedeći značajan događaj dogodio se na prijelazu iz 1970. u 1971. godinu, kada dolazi do prvih ozbiljnijih promjena u line-upu; bendu se priključuju solo gitarist Michael Schenker, Rudolphov mlađi brat, koji je zamijenio Vollmera, a, ono što je još bitnije - s njim je došao i pjevač Klaus Meine. Njih su dvojica pristigli iz hannoverske rock skupine Copernicus, čiji su bili i osnivači. Osim u Copernicusu, Michael je 1966. godine svirao u The Innovates, a 1968. u grupi Cry, dok je Klaus u tim godinama bio u bendu Mushroom. Usput, s njima su u Copernicusu svirali bassist Holgar Twelve i bubnjar Mike Grimcke. I to bi možda moglo nekoga zanimati.

A što se tiče Scorpionsa, oni u postavi Meine/R. i M. Schenker/Heimberg/Dziony, snimaju debi ploču, koju producira Conny Plank u Hamburgu, ime joj je "Lonesome Crow" i izlazi 1972. godine. Ta je ploča mix različitih stilova; rocka, bluesa, jazza, progressive, psihodelije, i bitno je drugačija nego njihovi kasniji radovi. Ustvari, jedina je takva u Scorpions - eri. Materijal s te ploče je korišten za soundtrack njemačkog antidrugs filma "Das kalte Paradise", što je bendu omogućilo da zaradi prvi značajniji novac.

Mračne melodije u stilu Black Sabbatha i stilske vratolomije kakve su predstavili Led Zeppelini na svojim prvim pločama, osim teških, turobnih gitara, afirmirale su u potpunosti i Klausov tenor. Ploča se sastojala od sedam naslova, koje su skladali svi članovi benda, a komplicirani, višeritmični "I'm Going Mad" i "Leave me", najjači su joj naslovi. Ona je odmah prihvaćena od svih relevatnih subjekata, što je za direktnu posljedicu imalo turneju s tadašnjim rock zvijezdama: Uriah Heep, Sweet, Rorry Gallagher, Atomic Rooster i UFO.

Ali, ta je turneja imala i jednu negativnu stranu. Naime, Michael se sprijateljio sa članovima tog britanskog benda, te je Scorpionse zamijenio UFO-m, došavši tamo umjesto Bernie Mardsena. Prelazak Michaela u UFO bio je dosta zanimljiv. Naime, za vrijeme koncerta u Regensburgu, održanog u lipnju 1973. godine, članovi britanskog benda zamolili su kolege iz Scorpionsa da im posude jednog gitaristu i nešto opreme. To je bio Michael, koji je nakon tog nastupa postao član UFO-a.

Na Michaelovo mjesto dolazi Ulrich Roth (poznatiji kao Uli Jon Roth, član skupine Dawn Road). Prije toga, u bendu je nakratko bio bassista Achim Kirchoff, no opet se vratio Heimberg, koji u konačnici ipak definitivno odlazi, a mijenja ga Francis Bucholz. To nisu bile sve promjene: otišao je i bubnjar Dziony, a zamijenio ga je najprije Joe Wyman, a zatim i Jurgen Rosenthal (ex-Eloy, Dawn Road i Morrison Gulf).

Usprkos uspjehu na početku karijere, do odlaska većeg dijela postave došlo je, kako se to kaže 'zbog razmimoilaženja u mišljenjima'. No, to se nije odrazilo na kvalitetu, obzirom da su novi članovi i više nego dostojno zamijenili otišle. U prvom se redu to odnosi na gitaristu Rotha, ali i Bucholza, koji je postao jedna od većih konstanti u povijesti benda.

Usprkos sitnim trzavicama u tom vremenu, koje su za posljedicu imale brojne promjene članova, Rudolph Schenker je i dalje bio uvjeren da će Scorpions 'jednog dana biti među najvećim heavy metal bendovima na svijetu'. To je bila njegova ambicija u vremenima osnivanja benda, u nju je i dalje uporno vjerovao, i maksimalno se trudio da ona što prije iz ambicije preraste u stvarnost.

A upravo je ranije izneseni pojam 'heavy rock metal' ključan u opisu druge ploče, izdane 1974. godine pod imenom "Fly To The Rainbow". Čvrsti hard & heavy naslovi s psihodeličnim utjecajem, prepoznatljivim catchy melodijama i čistim solažama, označili su početak nove skladateljske ere. "Speddy's Comming" i "This Is My Song", tipični su naslovi s hard ritmovima, čvrstim aražmanima i pamtljivim refrenima, a odrješite heavy balade "Fly People Fly" i "Fly To The Rainbow", prve su poznatije pjesme umirujućeg ritma, po kakvima će Scorpionsi uskoro postati prepoznatljivi i prihvaćeni, a što je najvažnije priznati i u širim, nemetalnim okvirima.

Ustvari, početak je to priče o 'kraljevima balada'. Sound ove ploče obogatio je s orguljama, synthevima i mellotronom Achim Kirching, snimana je u Maschen studiju i u Musiclandu u Munchenu, a producirali su je sami članovi benda. Ona je ujedno označila početak zajedničkog skladateljskog udjela dvojca Schenker/Meine, a ovoga puta im je pomogao i Roth. "Fly To The Rainbow" je bila ujedno i prva ploča izdana za RCA Records, s kojim je ugovor potpisan u lipnju 1973. godine, a zabilježen je i prvi ulazak u Top 100 - u Japanu je bila 83.

Treća studijska ploča, nazvana "In Trance", rječito i slikovito opisuje stanje u kojem se bend nalazio nakon podosta neočekivanog uspjeha na samom početku karijere. No, vremena za slavlje nije bilo; trebalo je naime, opravdati stečeni ugled. "In Trance" je stilski nastavak na prethodno ostvarenje, a na njoj je predstavljen i novi član, belgijski bubnjar Rudy Lemmers, te producent, ex-Jane klavijaturista Dieter Dierks, u čijem je kolnskom studiju i snimana ova ploča.

Za podizanje atmosfere i ovoga je puta bio zadužen klavijaturista Achim Kirsching, a 'high energy' pjesme, slojevita "In Trance" i brza, mitraljirajuća "Robot Man", bile su ogledni primjerak ploče. Balade "Life's Like A River" i "Living And Dying", nastavljaju tradiciju započetu na prethodnoj ploči, da svaka sljedeća ima barem jedan, često i dva lagana naslova.

Tom pločom ujedno započinje i streloviti uspon prema vrhu. Ona tako postaje najprodavaniji RCA naslov u Japanu, što uopće nije nebitno, zna li se kakav su ugled u 'Zemlji izlazećeg sunca' tada imali, recimo Deep Purple. Uz to, Scorpions odlaze na prvu veliku europsku turneju, na kojoj sviraju sa Sweet u skandinavskim zemljama, da bi nakon toga krenuli put Velike Britanije, gdje nastupaju u dva kultna kluba - liverpoolskom Cavern Clubu, kojeg su najviše proslavili The Beatles, te u londonskom Marquee Clubu, kojeg se rado sjećaju Led Zeppelin i Jethro Tull, ali i mnogi drugi britanski rock bendovi, koji su startali šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Sljedeća ploča, objavljena 1976. godine pod imenom "Virgin Killer", donijela je Scorpionsima potpuni trijumf, i satisfakciju za sve teškoće kroz koje su prolazili u početnom periodu. Ona je, naime, proglašena pločom godine u Njemačkoj, a u Japanu se prodala u zlatnoj tiraži. Kontroverzna naslovnica, na kojoj je bila gola djevojčica, infiltrirana u slomljeno staklo, čije se simulativno puknuće križalo točno u njezinom međunožju, u mnogim je zemljama izazvala zgražanje, te je, nakon velikih pritisaka objavljena i u varijanti sa članovima benda. Iako nisu očekivali tako žestoke reakcije, nisu imali ništa niti protiv ovakvog, besplatnog vida dodatne promocije.

Uspješan producent i ovoga je puta bio Dieter Dierks, a isti je bio i studio; Dieterov u Kolnu. "Pictured Life" i "Catch Your Train" među najenergičnijim su naslovima, Rothova pjesma "Hell-Cat" malo je prizivala duhove "Lonesome Crowa", a čak tri balade: "In Your Park", "Crying Days" i "Yellow Raven", nastavile su tradiciju pjesama te forme. Ona je ubilježila odličan uspjeh u Japanu, došavši do 32. mjesta na tamošnjoj Top ljestvici.

Nakon izdavanja "Virgin Killera", dolazi do nove promjene u line-upu; Rudy Lennersa, koji je, da i to spomenemo, u osamdesetima nastupao sa K-West i Steelover, mijenja ex-Steppenwolf i Fargo bubnjar, Herman Rarebell.

Nakon izuzetno uspješnog toura, 1977. godine izlazi peta studijska ploča - "Taken By Force", posljednja izdana za RCA Records. Visokoenergetska "Steamrock Fever" i višeritmična "Well Burn The Sky", te singl "He's A Woman She's A Man", s odličnom su baladom "Born To Touch Your Feelins", najupečatljivji njezini naslovi. Tijekom japanske turneje, održane u proljeće 1978. godine, Scorpionsi su bili tretirani poput bogova, a na njoj su pripremili i materijale za prvu live ploču - "Tokyo Tapes" - koju su snimani 24. i 27. travnja na Tokyo Sun Plazi.

Iako je u vrijeme snimanja bio performer, Uli nije dočekao izlazak live ploče, obzirom da je sredinom godine napustio bend, te osnovao Electric Sun. Njega je nakratko zamijenio škotski gitarista Billy Rankin, član skupina Phase i Nazareth, no, njemački jezik mu je bio prevelika prepreka, te je ubrzo otišao, a kasnije je osnovao grupu The Mirrors. U tom je ozračju potpisan ugovor s velikim EMI-jem (Harvest), a potraga za gitaristom zaustavila se na imenu Matthias Jabs, ex-članom bendova Fargo, te projekta Lady, u kojem je bio s Walterom Nadolnyem iz skupine Jane. Prije njega, na probi je bio i Paul Chapman, ali on je nakon probe, ipak završio u UFO.

Po završetku trijumfalne turneje, uslijedilo je snimanje nove ploče, koja izlazi 1979. godine i zove se "Lovedrive". I opet kontroverzni, za ono vrijeme super skandalozni cover. Na zadnjem sjedištu auta, jedan gospodin, poput žvakače gume razvalači desnu dojku svoje pratilje. I dok je front cover koliko toliko skrivao, back je pokazao još više draži te dame, koja u ruci drži uramljenu sliku benda. Sudeći po izgledu lica te gospode, očito im je bilo jako zabavno; puno više nego onima koji su analizirali njihovo ponašanje.

Inače, snimanje "Lovedrivea" je započelo s tri gitarista, obzirom da se u međuvremenu vratio mlađi Schenker, koji je, zbog problema s porocima, otišao iz UFO-a. Međutim, njegov povratak nije bio dugog vijeka, te je on otišao uslijed turneje. Sve što je uspio, bilo je snimiti gitare za tri pjesme na novoj ploči: "Lovedrive", "Another Piece Of Meat" i genijalan instrumental "Coast To Coast", te odsvirati nekoliko koncerata. Godinu kasnije, 1980., Michael je oformio MSG - Michael Schenker Group, u kojoj je definitivno dokazao sve svoje, ionako neupitne, gitarističke vrijednosti. No, to je za neku drugu priču.

Šesta ukupno, i četvrta snimana s Dieterom u njegovom studiju, ploča "Lovedrive" je u najvećem dijelu kasnijih analiza proglašena 'The Best Scorpions Album Ever', te ujedno označena i kao jedan od pionirskih naslova nove ere heavy metala. Velika turneja s rasprodanim koncertima, među kojima se posebno ističe onaj na njezinom europsko-njemačkom dijelu, gdje ih je, na nastupima s Genesis, gledalo i do 60.000 ljudi, bila je ostvarenje Rudolphovog sna.

Njegovi Scorpionsi tada nisu bili 'jedan od', nego najbolji heavy metal bend na svijetu. Takvom statusu nesumnjivo su pridonijele i tri briljantne balade s ploče "Lovedrive" - "Always Somewhere", "Is There Anybody There" i "Holiday", koje su publiku na koncertima bacale u trans. A od europske, još je impresivnija bila američka turneja, odrađivana krajem 1979. godine. Poglavito nastup na World Series Festivalu u Clevelandu, gdje ih je skupa sa Thin Lizzy, Ted Nugentom i AC/DC gledalo preko 70.000 ljudi.

Ted, AC/DC i Aerosmith dijelili su pozornicu sa Scorpionsima na toj, njihovoj prvoj američkoj turneji, na kojoj se pokazalo da je Mathiasov angažman bio pun pogodak, obzirom da je, osim virtuoza na gitari, u bend došla i stabilna, kreativna osoba, s čvrstom voljom za rad i velikom odanošću bendu. A Rudolph je upravo to tražio. On je naime, često svojim kolegama znao reći: "Scorpions je najvažniji, sve ostalo može pričekati."

Početkom 1980. godine objavljena je ploča "Rock Galaxy", na kojoj su bile pjesme s albuma "Fly To The Rainbow" i "In Trance", a nova ploča, "Animal Magnetism", izdana 1980. godine, nastavak je kontroverznih covera. Istina, ipak manje nego prethodnih (pas 'posreduje' u komunikaciji muškarca i žene). Ali, što je daleko važnije, zadržan je kontinuitet stvaranja sjajnih albuma. Ta je ploča još čvršća od prethodne, i po mom je skromnom sudu upravo ona najbolje što su Scorpionsi ikada napravili.

Hit singl "Make It Real", ultra brza i žestoka, ritmički kombinatorna, "Don't Make Me Promises", i žestice baladne forme "Hold Me Tight" i "The Zoo", iznimno su moćni naslovi s "Animal Magnetism". Naravno da se i ovdje našla jedna prelijepa balada - "Lady Starlight", dijelom snimana i u Torontu. Ta je ploča specifična i po tome jer je prva na kojoj su pisani aražmani i za violine, viole, čela, obou i francuski rog, što je, naravno, uvelike pomoglo da kompletan sound bude bogatiji nego na bilo kojoj dotada.

Uspjeh je polučen i na Top ljestvicama; 23. mjesto u Velikoj Britaniji i 52. u Americi, a zlatna tiraža bila je već uhodana i očekivana stvar. Velika europska i američka, superuvjerljiva turneja, bila je sjajno posjećena, kao nijedna do tada. A njezin kraj označio je ujedno i početak pisanja materijala za sljedeću ploču. No, tada se javio jedan ogroman problem. Naime, zbog stalnih napora, Klaus Meine je naprasno ostao bez glasa. To je predstavljalo pravu tragediju, obzirom da je upravo on bio zaštitni znak benda, a pogotovo stoga, jer je postojala vjerojatnost da glas izgubi zauvijek. Ipak, nakon dvije operacije glasnica i napornog uvježbavanja, Klaus se počeo oporavljati, da bi se uskoro potpuno izliječio, vrativši se u punu formu, s još melodičnijim glasnicama nego su mu bile do tada.

Zahvaljujući takvom ishodu, prestala je potreba za angažmanom Dona Dokkena, koji je već bio spreman otpjevati novu ploču - "Blackout", izašlu 1982. godine. Cover ovoga puta nije bio kontroverzan, već umjetnički; autoportret jednog od najvećih njemačkih slikara - realista, Gottfrieda Helweina. Ipak, ono važnije bilo je smješteno na vinilu; devet sjajnih kompozicija, predvođenih najvećim dotadašnjim 'komercijalnim' hitom - "No One Like You", pa borbeno - dinamitnim pjesmama "Blackout" i "Dynamite", te superosjećajnom baladom "When The Smoke Is Going Down".

Te su pjesme ploči osigurale ulazak u američki Top Ten, prodanih milijun primjeraka u USA samo u prvih mjesec dana, britanski Top 20, naslov najboljeg hard rock albuma godine i platinastu tiražu. Prvoj kojoj je to uspjelo. Uslijedila je velika europska turneja, na kojoj su nastupili s Iron Maiden, ali i američka, s koje izdvajamo nastup u San Bernardino Valley u KaliforNiji, pred 325.000 ljudi. Na dijelu američke turneje, svirali su i s Rainbow, i sve je to novi dokaz da su Scorpionsi tada bili pri vrhuncu slave.

Krajem 1982. godine, s Rainbow su odsvirali i dva koncerta u Bangkoku, a upravo je turneja ta dva benda dala mjesta špekulacijama kako će doći do zamjene ritam sekcija; naime, prema tadašnjim nagađanjima, Bucholza i Rarebella trebali su zamijeniti Bain i Rondinelli iz Rainbowa, i obrnuto. To se nije dogodilo, te su dvije 'duge' sudjelovale tek na snimanju dviju pjesama za sljedeću ploču, koja se zove "Love At First Sting", izlazi 1984. godine, deveta je studijska, i sedma snimana s Diercksom u njegovom studiju.

Nakon jednog 'umjetničkog intermezza', ponovno se pojavio kontroverzni cover; muškarac u zagrljaju s razgolićenom ženom nalazi mjesta i vremena da joj usput tetovira škorpiona na lijevom bedru. Cover je, a što bi drugo, među određenim krugovim ocijenjen nemoralnim, ali, takve stvari uvijek 'proizvođaču' više koriste nego štete - to smo već ustanovili. A bitniji od toga jest podatak da je i nova ploča bila na tragu prethodnih - pravo heavy metal remek-djelo izuzetno plodne heavy godine.

Kad se samo sjetimo da su iste, dakle, 1984. godine, Whitesnake izdali "Slide It In", Iron Maiden "Powerslave", Deep Purple "Perfect Strangers", Quiet Riot "Condition Critical"... Uh!!

"Love At First Sting" druga je najprodavanija i jedna od najboljih ploča u povijesti benda, koja je u Južnoj Americi objavljena pod imenom "Amor a Primera Picadura". Treće mjesto Billboardove Top ljestvice albuma, Top 25 svevremenskog MTV hit - singla "Rock You Like A Hurricane", preko dva milijuna prodanih primjeraka u startu, tek su neki statistički podatci koji potvrđuju navedenu procjenu. Britki hard & heavy naslovi "Bad Boys Running Wild", "Big City Nights" ili "The Same Thrill", u kojoj su back vokale otpjevali The Rasselbande, postale su besmrtne metal himne.

A što tek reći o baladnom remek-djelu "Still Loving You", koje je kao vinylni singl prodano u desetak milijuna kopija (samo u Francuskoj 2.000.000). Ima li netko, a da u to vrijeme nije u disco clubu čekao porciju sentiša, u kojoj se redovito nalazila i ova pjesma, ne bi li uz njezine zvuke, nježno privio(la) svoju simpatiju uz sebe, pjevajući joj tekst ove krasote. Ili je u najmanju ruku otpjevao, barem u refrenskom dijelu, voljenoj osobi za rođendan. Iako je balada "Wind Of Change", objavljena par godina kasnije, sviranija i popularnija, uz ostalo zahvaljujući i okolnostima pod kojima je objavljena, s kompozitorske se strane ni u kom slučaju ne može mjeriti sa "Still Loving You", koja je apsolutno najveća Scorpions balada i jedna od najboljih uopće. No, dosta sentimentalnosti i nostalgije, idemo dalje s pričom.

Velika svjetska turneja, nazvana "Love At First Sting Tour" započela je mjesec dana prije nego je objavljena ploča, u siječnju 1984. godine i potrajala neprekidno do veljače 1985. Tijekom te turneje Scorpionsi su posjetili gotovo sve dijelove svijeta; Sjevernu, Srednju i Južnu Ameriku, zatim Aziju, a od novih zemalja u kojima su nastupali izdvajamo Maleziju, Tajland, Filipine, plus naravno, Japan i Europu. Posebno su spektakularni bili scenski nastupi, koji su obilovali glamuroznim vatrometima i specijalnim svjetlosnim efektima.

Ne treba nikako zaboraviti niti briljantan headlinerski nastup na Rock In Rio festivalu, gdje ih je gledalo oko 350.000 južnoameričkih fanova, ili coheadlinerski nastup s Deep Purple na britanskom Kneebworth Festvalu. Najveće pjesme s nastupa u Los Angeleskom Forumu i Spots Areni u San Diegu, stavljene su na dvostruku live ploču "World Wide Live", koja je objavljena u kolovozu 1985. godine, te na VHS-u istog imena. Danas, s dvadesetogodišnje vremenske distance, mogu reći da je to jedan od pet najboljih live albuma u povijesti heavy metala. Ta je ploča ujedno bila finale velikog internacionalnog uspjeha, koji se protegnuo i u 1986. godinu, nastupom na, u to vrijeme ponajvećem europskom metal festivalu - Masters Of Rock, te prvim održanom u nekom gradu istočne Europe - Budimpešti.

Sljedeća studijska ploča - "Savage Amusement", jubilarna je deseta, objavljena 1988. godine, osma uzastopna snimana u studiju Dietera Dierksa u Kolnu, i s njim u ulozi producenta. Ujedno i posljednja snimana na tom mjestu, posljednja koju je on producirao, i posljednja za EMI. Moderni, stadionski heavy metal, karakteristika je, a ujedno i odlika i ove ploče, prepune sjajnih hard & heavy naslova; "Don't Stop At The Top", "Rhythm Of love", "Passion Rules The Game", a novo baladno remek-djelo zove se "Believe In Love". Ona postiže još veći uspjeh od prethodne, te ulazi na 5. mjesto američke i engleske, 2. švedske i 1. europske Top liste albuma, postavši prva Scorpionsova kojoj je uspjelo osvojiti vrh neke od ljestvica.

A nakon što su razbili mnoge predrasude i probili brojne barijere, sličan su pothvat napravili još jednom. Postali su naime, prvi heavy metal bend koji je nastupio iza 'Željezne zavjese', u kolijevci komunizma, SSSR-u. To se dogodilo ljeti 1988. godine, kada su na deset rasprodanih koncerata glazbeno 'razbili' blizu 400.000 Sovjeta u Leningradu.

"To Russia With Love And The Savage Amusements", bio je naziv novog materijala, objavljenog na VHS-u, a snimljenog u Rusiji. Veliki uspjeh postignut je i na američkom The Monsters Of Rock Touru, na kojem su svirali s Van Halen i Metallicom. A otprilike godinu dana nakon Leningradskog koncerta, 12. i 13. kolovoza 1989. godine, na moskovskom je Lenin Stadiumu održan legendarni Moscow Music Make A Difference Peace Festival, na kojem su, pred 300.000 ljudi, svirala najveća imena tadašnjeg heavy metal scene; Scorpions, Bon Jovi, Skid Row, Motley Crue, Ozzy Osbourne i Cinderella, te ruski bend Gorky Park.

Impresioniran tim koncertom, ali i tadašnjim zbivanjima u 'Istočnom bloku', gdje se kao kula od karata počelo rušiti jedno od najvećih zla modernog svijeta, komunizam, Klaus Meine je sljedećeg mjeseca napisao baladu "Wind Of Changes", koja će na prijelazu devetog u posljednje desetljeće dvadesetog stoljeća postati muzički zaštitni znak otvaranja Željezne zavjese, pada komunizma i kraja 'hladnog rata', što je kuliminiralo rušenjem Berlinskog zida.

Cover nove ploče "Crazy World", izdane u lipnju 1990. godine, na simboličan je način dočarao iznesena događanja. Zahvaljujući tada već multi hitu "Wind Of Change", jednoj od najpopularnijih balada ikad napisanih, koja se u singl verziji prodala u 22.000.000 milijuna kopija diljem svijeta, te zasjela na prve pozicije u čak 11 zemalja dijelom čak i sljedeće 1991. godine, ploča "Crazy World", Top 1 u Njemačkoj, odmah je u startu doživjela ogroman uspjeh. Spot pomenute balade vrtio se do besvijesti na svim TV postajama, a uz "Wind Of Change", na ploči se nalazila još jedna sjajna balada, "Send Me An Angel", za koju je također snimljen spot.

Tipični heavy naslovi "Tease Me Please Me" i "Hit Between The Eyes" također su pokupili svoj dio zaslužene slave. "Crazy World", je inače, bila prva ploča za novu diskografsku kuću Mercury Records, a samo je u vrijeme toura prodana u 14.000.000 kopija. Kasnije se približila cifri od 20.000.000, postavši tako najprodavanijim Scorpionsovim ostvarenjem. Spomenimo i podatak da je snimana u Goodnight L.A. studiju u Los Angelesu, gosti na klavijaturama bili su Koen Van Boal i Jim Vallance, a producirao ju je Erwin Musper, zajedno s članovima benda.

Jedan od najznačajnijih nastupa na "Crazy World Touru", čiji je dio objavljen na VHS- u "Crazy World Tour Live", 1991. godine, Scorpionsi su imali na Potsdam Platou, krajem 1990. godine. Također, krajem studenog 1990. godine, Scorpionsi su nastupili i u Zagrebu. Vrijedno spomena je i to da im je posljednji sovjetski socijalističko-komunistički lider, Mikhail Gorbatchov, priredio prijem u svojoj rezidenciji u Kremlju, odavši im počast za sve što su napravili tijekom netom završenih, burnih istočnjačkih godina. Sljedeće, 1992. godine, Scorpionsi su u svojoj zemlji primili još jedno, novo priznanje; nagrađeni su kao najbolji njemački rock bend.

No, nije sve bilo tako veselo. Na kraju turneje ih, nakon devetnaestogodišnje uspješne suradnje, napušta basist Francis Bucholz, kojeg na sljedećoj ploči "Face The Heat", izdanoj u svibnju 1993. godine, mijenja Ralph Rieckermann. Ta je ploča, pod producentskom palicom Brucea Fairburna, snimana u studiju Little Mountain Sound, u kanadskom Vancouveru, i bila je bitno drugačije nego ranije izdane. Naginjala je, naime, ka noise metalu, s dosta manje prepoznatiljivih solo dionica, i kao takva, nije baš prošla najbolje, osim u Njemačkoj, gdje je bila 4. mjestu službene Top ljestvice najprodavanijih ploča.

Pamtljivije pjesme s te su ploče "No Pain No Game" i "Alien Nation". Uslijedila je nova turneja, ali i nove nagrade; 1994. godine nagrađeni su Music World Awardom za prethodnu ploču, koja je očito ipak imala svoje kritičarske fanove, a bili su, uz Michaela Jacksona, specijalni gosti na svečanosti koju su u počast Kralju rocka, Elvisu Presleyu, organizirale njegova kćer Lisa - Marie i žena Priscilla, a koja se održala u Memphisu, Tennesseeju.

Iste godine bend se priključuje akciji UN-a za pomoć žrtvama civilnog rata u Ruandi, da bi u roku od sedam dana snimili novu lijepu baladu - "White Dove". Ona je objavljena kao bonus track na trećoj live ploči "Live Bites", koja je objavljena u travnju 1995. godine, a snimana u Mexico Cityu, San Franciscu, Leningradu, Munchenu i Berlinu. Na njoj je, uz dvanaest provjerenih pjesama i pomenuti "White Dove", još jedna dotad neobjavljena balada, "Heroes Don't Cry".

A te je, 1995. godine, njihova bivša kuća, EMI, objavila 'best of' - "Deadly Sting", da bi, pri njezinom kraju započelo snimanje trinaeste sudijske ploče, koje se odvijalo u Scorpio Sound, Maggie Moments i Wisselord studijima u Los Angelesu. Prije toga, bend je, nakon 18 godina suradnje, napustio bubnjar Herman "The German" Rarebell, te je vrlo dobru ploču "Pure Instinct", objavljenu u lipnju 1996. godine, i to za novog izdavača, East West - Warner Music, dovršio Curt Cress. Isto tako, perkusije je svirao Pitti Hecht, klavijature Luke Herzog i Koen Van Bael, a producenti su bili Erwin Musper, Keith Olsen i Scorpionsi.

Ploča "Pure Instinct" komponirana je bitno drukčije nego ostale. Naime, iako je, za razliku od ne baš dobre "Face The Heat", njezin sound usmjeren prema radovima iz osamdesetih, ritmična joj je forma bila drukčija. Pjesme su skladane u srednjem i u baladnom ritmu, s tek pokojim odmakom. Tako je ta ploča izbacila čak četiri odlične balade - "Does Anyone Knows", "When You Came Into My Life", "You And I" i "Are You The One?". Od 'konkretnijih' pjesama treba izdvojiti "War Child", u kojoj se 'čuju' gajde, pa "But The Best For You", "Stone In My Shoe", "Soul Behind The Face" i "Time Will Your Came". Zanimljiv je i cover - 'Homo Sapiens Family' u kavezu, okružena divljim životinjama.

Ploča je najbolje prošla u Njemačkoj, 8. mjesto. Na "Pure Instinct Tour" krenulo se s novim bubnjarom; Jamesom Kottakom, Amerikancem iz Kalifornije, koji je svirao s Ronnie James Diom, pa s Black Sheep, Wild Horses i Warrant. Iz spektra brojnih nastupa na toj turneji, izdvajamo onaj u Beirutu, Libanon, kojim su Scorpionsi postali prvi rock bend koji je svirao na tom području nakon završetka Bliskoistočnog rata. Po završetku turneje uslijedio je kraći odmor, te pripremanje novih materijala i snimanje sljedeće ploče, koje se odvijalo tijekom 1998. i 1999. godine.

Elektro-pop-techno-rock blamaža zvana "Eye II Eye", koju je producirao Peter Wolf, a na njoj gostovali Foreignerov gitarista Mick Jones i ex-član Hermann Rarebell, izdana je u travnju 1999. godine, a da nikome nije bilo, niti je još dan danas jasno što su, i zašto su to Scorpionsi napravili. Ploča s gomilom elektronike, plitkih melodija, čudnih kombinacija raznih stilova, s tek pokojim dodirom prijašnjeg opusa, šokirala je mnoge fanove benda, a i kritika ju je sasjekla u korijenu.

Pjesme "Mysterous", "To Be No. 1", "Obsession" i "A Moment Of Million", bili su kao značajniji naslovi, a jedina koja je zavrijedila posebnu pozornost bila je "Du Bist So Schmutzig". I to iz vidljivog razloga; prva je napisana na njemačkom jeziku. "Eye II Eye Tour" bilo je sljedeće što se dogodilo, a jedan od zapaženijih nastupa bio je onaj u Munchenu, kada su na poziv Michaela Jacksona svirali na "Michael Jackson & Friends" priredbi, te kolovoška američka turneja s Motley Crue.

Ipak, najvažnija stvar koja se dogodila u 1999. godini je koncert, koji je održan 11. studenog ispred Brandenburgških vrata, i to povodom desete godišnjice ujedinjenja Njemačke. Tada je pjesma "Wind Of Changes" izvedena sa 166 čelista, među kojima je bio i najbolji do njih, Mstislav Rostropovich.

Neka prijašnja iznenađenja nisu bila sva koje su priredili Scorpionsi, obzirom da su u novi milenij krenuli s novim idejama. Koje su doduše, već neki prije njih 'isfurali'. Oni su naime, 22. lipnja 2000. godine nastupili na EXPO-u u Hannoveru s Berlin Philharmonic, kojom je nekad ravnao najveći dirigent Herbert Von Karajan. S istim su glazbenicima, pod ravnanjem Christiana Colonovitsa, snimili materijal, nalik na Metallicin "S & M", koji je 19. lipnja, izašao na, ne previše bitnoj, live ploči "Moment Of Glory", čiji je Colonovits i bio i producent.

Hannoverski je koncert ustvari bila promocija te ploče, a umjesto Rieckermanna, odsvirao ga je Ken Taylor. Te je godine bend na koncertima u Poljskoj gledalo preko 700.000 ljudi, a Nuclear Blast je objavio "A Tribute To Scorpions" ploču, na kojoj su najveće hitove Scorpionsa izvodili Helloween, Sonata Arctica, Stratovarius, To/Die/For, Rough Silk, Therion, Metalium, Children Of Bodom... Počast velikim hitovima benda odao je i death metal bend Six Feet Under, uvrštavanjem "Blackouta" na svoj cover album "Graveyard Classic".

U veljači 2001., točnije 8., 9. i 10., Scorpionsi su održali tri "Unplugged" koncerta u dvorani Convento Do Beato, koja se nalazi u portugalskom glavnom gradu Lisabonu. Te su snimke objavljene 14. svibnja, na novoj live ploči "Acoustica". Uz provjerene hitove, svoje su mjesto pronašli i novi singl - balada "When Love Kills Love", prethodnica "Acoustice", objavljena 30. travnja, te obrade pjesama Kansasa ("Dust In The Wind"), Quenna ("Love Of My Love") i The Carsa ("Drive"). Koncerte su odsvirali Schenker/Meine/Kottak/Jabs/Rieckermann, a pomagali su im Christian Colonovits (piano, producent), Johan Daansen (gitara), Mario Argandona (perkusije), Ariane Arcu (cello), te back vokalisti(ce) Hille Bemelmanns, Liv Van Aelst i Kristel Van Kraen.

Recimo i podatak da je "Acoustica", osim na CD-u, objavljena i u DVD formi, te da je u prvom tjednu prodana u 80.000 kopija i 12 tjedana držala poziciju broj 1. I sve to tamo gdje je i snimljena, u Portugalu. Godina 2001. donijela je i DVD izdanje "Moment Of Glory Live".

Na američkoj coheadlinerskoj turneji, Scorpionsi su 2002. godine nastupali s Deep Purple, a gostovao im je Ronnie James Dio. Europski nastavak donio je nove simfonijske rock koncerte u Njemačkoj i Luxembourgu, i to s renomiranim imenima; Stuttgart Mercedes Benz Orchestrom, Berlin Symphoniker i Luxembourg Simfoniaorchester, da bi se nakon toga preselili u Francusku. Te godine bilježimo i izdavanje još jednog DVD-a - "A Savage Crazy World", na kojem su snimke s "Crazy World" turneje iz 1991. godine.

U svibnju 2003. godine objavljena je kompilacija "Bad For God - The Very Best Of Scorpions", na kojoj je u novim pjesmama "Bad For God" i "Course I Love You" nakon 15 godina obnovljena suradnja s dugogodišnjim producentom Dieterom Diercksom. Turneja planirana za drugu polovicu 2003. godine obuhvatila je 21 show u dva mjeseca, i to u Rusiji, Ukrajini, Bjelorusiji, baltičkim zemljama, Americi (opet s Ted Nugentom), a najavljena je i siječanjska turneja s reformiranim Whitesnake i s Dokken.

U kolovozu opisivane godine Scorpionsi nastupaju na Opel Caru u Russelsheimu, te na Terceria lslandu i Saint Miguel Islandu na Azorskom otočju, da bi krajem godine započeli snimati novu studijsku ploču u Peppermint studiju u Hannoveru. Kako je iste godine otišao Ralph Rieckermann, ploču su snimala čak tri bassista. Barry Sparks (Cosmoquad, Ted Nugent, Yngwie Malmsteen, Dokken, Uli Jon Roth, MSG) je snimio dvije ("Love 'em Or Leave 'em" i "Borderline"), a Ingo Powitzer jednu pjesmu ("This Time"). Trajno rješenje pronađeno je u poljskom bassisti Pawelu Maciwodi (TSA, Virgin Snatch, Section 31, Urbanator), koji je debi imao već 12. siječnja 2004. godine u TV showu "20 Years Of RTL".

Pet godina nakon "Eye II Eye", 3. svibnja 2004. godine, Scorpionsi izdaju novu studijsku ploču, 15. ukupno, pod imenom "Unbreakable". Vrlo dobra ploča kombinacija je modernog i hard rocka osamdesetih, i upravo je iz tog razloga označena kao djelomični povratak najuspješnijem razdoblju, te naišla na vrlo dobar prijem kod nove, ali i stare publike, a nije nebitno reći da je zadovoljila i dobar dio kritike.

Hit singl "New Generation" poprilično je zaslužan za 1. mjesto u Grčkoj, 2. u Češkoj i 4. u Njemačkoj. "Unbreakable" je promoviran na novoj turneji, na kojoj su značajniji nastupi ubilježeni na Sweden Rock Festivalu u Solvesborgu, Arrow Rock Showu u nizozemskom Lichtenvoordeu, Tajlandu, Maleziji, Indoneziji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Egiptu. U međuvremenu je bivši bubnjar Rarebell, sa svojim novim bendom R&R, krenuo na turneju promoviravši debi ploču "The Rhythm Of Art", koju je snimio s Claudiom Raab, saxofonisticom benda 7 Sins.

Na američkom dijelu "Unbreakable World Toura", Scorpionsi su nastupali s Teslom i Keithom Emersonom, a 2005. godinu radno su započeli vrlo brzo; 2. siječnja, kada su nastupili na njemačkoj satelitskoj postaji SAT 1. U proljeće prošle godine, specijalni gosti na engleskom dijelu turneje bili su im Judas Priesti s povratnikom Robom Halfordom, a u lipnju je objavljen novi live. Ovoga puta DVD, i to pod nazivom "Unbreakable World Tour 2004.: One Night In Vienna" na kojem se, uz snimku koncerta održanog 25. lipnja 2004. godine u Beču, nalazi još i "Rockumentary" i "Bonus Clip". Iz te godine, izdvajamo i trostruki "Box Of Scorpions", na kojem je 51 pjesma iz svih faza rada benda.

Koncertne aktivnosti nastavljene su i u drugoj polovici 2005. godine, i to na mnogim mjestima; u Ateni, francuskom Toulonu, Leipzigu, Kairu, Beirutu, poljskom Sopotu, bugarskoj Kavarni, a veliki su planovi ostvareni i u 2006. godinu. Barem u koncertnom dijelu, obzirom da je početak snimanja nove studijske ploče najavljen za sredinu 2007. godine, za koje je potrebe angažiran i poznati producent i tekstopisac Desmond Child. A neupitno koncertno finale je nastup na velikom Wacken Open Airu 2006., na kojem su Scorpionsi bili velike zvijezde i jedni od headlinera, i nastupili sa starim prijateljima i bivšim članovima; Michaelom Schenkerom, Uli Jon Rothom i Hermanom Rarebellom.

I eto, toliko za sada o bendu koji je u svojoj karijeri prodao više od 60.000.000 ploča, od kojih je preko 30 steklo platinasti i njih više od 80 zlatni status. Mislim da se ovim podacima doista više nema što dodati.



| komentari (8) | print | # |

ponedjeljak, 16.10.2006.

EVO NESTO O NAJBOLJEM GITARISTU NA SVIJETU

Saul Hudson, poznatiji svijetu kao Slash, je bivši gitarista hard rock benda Guns N' Roses. Trenutno je lead gitarista rock benda Velvet Revolver. Prepoznatljiv je po svojoj dugoj kovrčavoj kosi, velikom šeširu, njegovoj ljubavi prema Jack Daniel'su, i, naravno, cigareti u ustima. Trenutno živi na Beverly Hillsu sa svojom ženom Perlom, i dva sina, London Emilio i Cash Anthony.

Rani život

Slash je rođen 23. srpnja, 1965. u Hampsteadu, Engleska od Židova Engleza oca i Afro-američke majke, od kojih su se oboje bavili šoubiznisom (majka je dizajnirala kostim Davidu Bowieju za "The Man Who Fell To Earth").

U srednjim 70-ima, njegovi roditelji su se razveli i Slash se preselio svojoj baki. Odgojen je u Stoke-on-Trentu do jedanaeste godine kad su se on i njegov majka preselili u Los Angeles u Sjedinjenim Državama. Otac je ostao u Engleskoj. Slash je u SAD-u pohađao Beverly Hills srednju školu zajedno s budućim zvjezdama među kojima su Lenny Kravitz i Nicolas Cage.

Kad je imao otprilike 15 godina, Slash je dobio akustičnu gitaru s jednom žicom na kojoj je učio svirati. Slashovi rani utjecaji su bili Led Zeppelin, Rory Gallagher, Eric Clapton, the Rolling Stones, Queen, Aerosmith, Jimi Hendrix, AC/DC i Jeff Beck. Prva pjesma koju je naučio svirati je bila "Smoke on the Water" od Deep Purplea. Uzimao je lekcije, ali je htio i sam učiti. Slash je počeo vježbati 12 sati na dan, što je utjecalo na njegovo školsko obrazovanje. Eventualno, Slash je odustao od škole, ispadajući u jedanaestom razredu. Dok je bio dio Los Angeleske scene išao je na audiciju za Glam Metal bend Poison i bio je finalist dok ga nije pobijedio nadmoćniji C.C. DeVille. Zatim je upoznao bubnjara po imenu Steven Adler i njih dvojica su formirali bend Road Crew (koji je imao problema zadržavajući bilo koje članove osim njih dvojice).

Slash i Adler su kasnije upoznali budućeg ritam gitaristu Guns N' Rosesa Izzya Stradlina koji im je pustio kazetu na kojoj je Axl Rose pjevao. Slash i Adler su ubrzo upoznali Axla. Kasnije, kad gitarista Tracii Guns i bubnjar Rob Gardner iz Axlovog novog benda, Hollywood Rose, nisu mogli doći na prvih nekoliko koncerata u Seattleu, Slash i Adler su se ponudili i ubrzo ušli u bend. Bend je postao Guns N' Roses ubrzo nakon toga.

1988. godine Guns n' Roses su izdali album G N' R Lies, koji je sadržavao kontroveznu pjesmu "One in a Million" (među stihovima pjesme se našla riječ "niggers" (crnje)). Nakon Use Your Illusion turneje, Slash je dobio državljanstvo Sjedinjenih Američkih Država.

Dok je svirao u Gn'R kao gitarista, Slash je imao mnoge projekte s raznim glazbenicima među kojima su Lenny Kravitz, BLACKstreet, Michael Jackson i Queen. Slash je zapamćen po primanju nagrade na 1989 American Music Awards kad je u alkoholiziranom stanju održao govor. Prije primanja druge nagrade Gn'R-a na 1989 American Music Awards, on i Duff McKagan su se popeli na pozorncu prilično pijani, držući piće u rukama i pušeći cigarete. U razmaku od 20 sekundi, Slash je opsovao dvaput u svom suludom govoru prije nego što je bio prekinut glazbom i premještanjem kamere na AMA logo. Nakon prve riječi na f, iz publike se čuo iznenađujući uzdah, nakon čega je Slash pokrio usta s cigaretom u ruci, i humoristično rekao "oops".

U 1991., Guns N' Roses su krenuli na 28 mjeseci dugu Use Your Illusion turneju, odmah nakon izlaska njihovih novih albuma, Use Your Illusion I i Use Your Illusion II. Albumi su napomenuli promjenu u glazbenom smjeru benda, uključujući umjetničke i dramatične pjesme poput "November Rain" i "Estranged". Ovakve pjesme su, zajedno s baladama poput "Don't Cry", doprinjele napetosti u bendu zbog koje se i raspao. Slash je kasnije naveo ovu činjenicu kao ključnu komponentu njegove nesposobnosti rada s Axlom.

Slash je poznat kao obožavatelj filmova Godfather i svirao je temu iz Godfathera na svakom koncertu.

Pri kraju turneje, nakon izlaska albuma The Spaghetti Incident?, zadnjeg Gn'R albuma na kojem svira Slash, počeo je letati i uletati iz benda u bend. U 1994. i 1995., započeo je projekt po imenu Slash's Snakepit (u kojem su sudjelovali i gitarist Gilby Clarke i bubnjar Matt Sorum, obadvojica iz Gn'R-a) koji je izdao svoj debitantski album, It's Five O'Clock Somewhere.

U dodatku, Slash je nastupao zajedno s Michaelom Jacksonom na 1995 MTV Video Music Awards. Slash je svirao gitaru u Black Or White segmentu nastupa, koji je sadržavao neplanirani solo od 90 sekundi, tijekom kojeg se Jackson otišao presvući za sljedeću pjesmu, Billie Jean. Slash je kasnije nastupao s Michaelom Jacksonom ponovno 10. rujna, 2001., na Jacksonov 30-oj godišnjici u Madison Square Gardenu u New York Cityu.


Poslije Guns N' Roses

Slash je službeno napustio Gn'R 1996. godine nakon što je proglasio da ne može raditi Roseom. Navodno su on i Axl imali nekoliko neslaganja glede glazbenog smjera benda i Slash je bio ljut kad je Axl zamijenio Gilbyevu gitaru s Paul Tobiasovom na pjesmi "Sympathy for the Devil". Zatim se usredotočio na Slash's Snakepit, svirajući nekoliko koncerata prije raspusta benda kasnije iste godine. Ponovno je okupio Snakepit 1998., da bi ga ponovno raspustio u srpnju 2001. nakon izdavanja drugog albuma, Ain't Life Grand, godinu dana prije.

2003. godine je sudjelovao na "Birdland", povratnom albumu Yardbirdsa (koji se sastojao od već snimljenih dijelova njihovih najvećih hitova, s gostima među kojima su Jeff Beck, Joe Satriani, Steve Vai, Brian May, Steve Lukather, Jeff "Skunk" Baxter, Johnny Rzeznik, Martin Ditchum i Simon McCarty). Svirao je lead gitaru na pjesmi "Over, Under, Sideways, Down".

Od srednjih 90-ih do ranih 2000-ih, Slash je proveo vrijeme svirajući s mnogim bendovima, često kao gost na različitim albumima i turnejama uključujući različite stilove glazbe. No nije zapravo bio u bendu sve do 2002., kad se sastao s Duffom McKaganom i Mattom Sorumom za dobrotvoran/memorijalni koncert za Randyja Castilla. Shvaćući da još ima kemije među njima, odlučili su sastaviti novi bend.


Velvet Revolver i nadalje

Velvet Revolver je počeo kao "The Project", potraga Slasha, McKagana, i Soruma za novim pjevačem. Za ritam gitaru su pozvali Izzyja Stradlina, al to nije išlo jer je Izzy imao drugih poslova i turneja. Na kraju su uzeli Davea Kushnera, iz benda u kojem je Duff bio prije nego što se ujedinio sa Slashom. Mnogo mjeseci su njih četvorica slušali demo snimke potencijalnih pjevača, cijeli proces je zabilježio VH1. Nakon mnogo mjeseci su htjeli odustati. No Stone Temple Pilots su bili na produženom odmoru, i pjevač Scott Weiland se prijevio za "The Project". Slash, Duff, i Matt su se odmah složili s njim i Velvet Revolver je nastao.

Bend je svirao koncerte u ljetu 2003. i izdao svoj prvi singl, "Set Me Free" kao dio soundtrack za film The Hulk. u lipnju 2004., izdali su svoj prvi studijski album, Contraband. Uslijedila je turneja od 19 mjeseci, kako je album postao platinasti i ustanovio Slasha među masama koje su ga zaboravile tokom godina. Turneja je završila u siječnjuy 2006., i Slash i kolege su uzeli odmor prije početka rada na drugom albumu. Bend je snimio novu pjesmu za Steven Spielbergov zadnji film Monster House u svibnju 2006.


Kontroverzija

U ožujku 2006. Axl Roseov odvjetnik je objavio sljedeću izjavu: "U listopadu 2005. Slash se nenajavljeno pojavio pred Axl Roseovom kućom u 5:30 sati. Nije se činio pod utjecajem, Slash je došao da kaže Axlu: 'Duff je beskičmenjak,' 'Scott Weiland je prevarant,' i da 'mrzi Matta Soruma' i da je ovaj hladni rat, natjecanje da je Slash postigao više od Axla u zadnjih 20 godina, dobio Axl koji je dokazao da je 'jači.' Axl se nadao da će Slash čuti njegove objave da završi rat i nastavi sa životom. Nažalost to se nije dogodilo."

Slash nije komentirao Axlovu izjavu - ali glasnogovornik Velvet Revolvera je obećao da će se Slash čuti uskoro - Slash nije dao izjavu, ali Scott Weiland (iz Velvet Revolvera) je objavio ovo na njihovoj stranici:

Idi u teretanu, jebem ti mater, ili ako želiš, nabavi novu periku. Mislim da ću se oduprijeti potrebi da se spuštam na tvoj nivo. O sranje, evo dolazi, ti debeli, zategnuti, nosaču perika! O.K., sad se bolje osjećam. Nemoj na trenutak pomisliti da ne znamo odakle su došle te riječi. Tvoj neorginalan, nekreativan mali um, isti um koji se oslanjao na kolege iz benda da pišu melodije i stihove. Tko je prevatant sada, kurvo? Kvragu, ja ne bih mogao zamisliti da ljudi pišu za mene. Koliko si albuma izdao, čovječe, i koliko ti je trebalo vremena da sadašnji takozvani “bend” napravi album? Koliko? Kako se usuđuješ! Sram te bilo! Kako se usuđuješ nazivati našeg basistu “beskičmenjakom”. Na turneji smo i promoviramo album već godinu i pol dana. Koliko si ti koncerata odradio u zadnjih deset godina? O, tako je - ti si odustao od toliko isčekivane povratničke turneje, ostavljajući svoje obožavatelje?! Ja neću ni navoditi što sam postigao zato što ne trebam. Mi ovdje govorimo o preplašenom malom čovjeku koji je jednom mislio da je kralj, ali kralj bez krune je ništa osim uspomene na šupka koji je nekad bio.

Izjava je maknuta dva dana poslije.
Ovaj članak nije preveden djelomično ili uopće.
Slobodno pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.




Gitare

Slash posjeduje preko 100 gitara među kojima su sljedeće.

* Gibson
o 1958 Les Paul replika koju je napravio Kris Derrig (Slashova glavna gitara na većini snimaka)
o Standard and Custom Les Pauls
+ 1950s Standard
+ 1956 Gold Top
+ 1959 Standard (kopija)
+ 1969 Custom
+ 1987 Standard
+ 1996 Signature (Slash's Snakepit)
+ 2004 Signature (Velvet Revolver)
o 1963 & 1965 Melody Makers
o 1960s SG
o EDS-1275
o 1959 Flying V
o 1958 Explorer
o J-100
o Skylark Lap Steel
* Fender
o 1952 Telecaster
o 1965 Stratocaster
* Ernie Ball/Musicman
o Silhouette
* Guild
o 1999 Crossroads Doubleneck ("Godzilla")
o 12-string Acoustic Guitar
* B.C. Rich
o Mockingbird
* Martin
o D-28 Acoustic Guitar
* Ramirez
o Classical Guitar
* Travis Bean
o Travis Bean Electric



Pojačala

Slash je prvi glazbenik koji je imao Marshallovo pojačalo s potpisom.

* Marshall
o JCM-800 Head
o JCM 900 Head
o JCM Silver Jubilee (original 2555 JS, white/silver marshall head)
o 2555SL Signature Head
o 1960BV 4x12 Cabinet
+ 70 Watt Celestion "Vintage 30" Speakers

[uredi]

Efekti

* Dunlop DCR-1SR Cry Baby Rackmount Wah Wah
* Rocktron Hush II CX
* DBX 166 Compressor
* Yamaha SPX 900 Multieffect
* Boss DD-3 Delay
* MXR 10-band graphic EQ
* Heil Talkbox



Drugo

* Žice
o Ernie Ball Slinky R.P.S gauge 0.11, 0.14, 0.18, 0.28, 0.38, 0.48 (uštimane za 1/2 tona dolje od standardnog -[od niže prema višoj :: Eb, Ab, Db, Gb, Bb, Eb]
* Pickupi
o Seymour Duncan Alnico II Pro
* Trzalice
o Dunlop Purple Tortex (1.14 mm)
* Ostalo
o Shure Wireless Guitar Kit
o CAE custom switcher/router
o Peterson Strobe tuner (koristio ga Adam Day)
o Marlboro Red cigarete
o Jack Daniel's
o šešir



Trivia

* Slash je izabran za 12-og od 40 najutjecajnijih gitarista na Chez 106's listi.

* Slash se pojavljuje u video igrici Chrono Trigger kao gunđajući član glazbene trojke negativaca (također se pojavljuju Flea i Ozzy).

* On je jedini dugoročni član Guns N' Rosesa koji nije rođen u Sjedinjenim Državama (originalni basista Ole Beich je rođen u Danskoj, ali je kratko bio u bendu).




Image H</span></p>	

<div class=

| komentari (20) | print | # |

petak, 13.10.2006.

PETAK 13.

Evo ljudi danas je PETAK 13. kao neki nesretan dan pun nesretnih dogadaja.Ja osobno nevjerujem u takve stvari ali ima ljudi koji vjeruju al nema veze.


Ima</span></p>	

<div class=

| komentari (4) | print | # |

srijeda, 11.10.2006.

NASLOV

Evo ljudi novi post nije mi se dalo pisat bio sam na koncert PEARL JAMA u
Zagrebu al mi se neda pisat al bilo je odlicno tko je propustio moze
pozaliti sto to nije vidio bilo je stvarno odlicno


Image Ho</span></p>	

<div class=

| komentari (3) | print | # |

ponedjeljak, 18.09.2006.

NASLOV

Evo ljudi neda mi se pisat biografije pa evo malo slika grupa koje slusam


<br
GUNS N ROSES


the DOORS

Image Hosted by ImageShack.us

METALLICA

Image Hosted by ImageShack.us

AC DC

Evo to je to za danas



| komentari (15) | print | # |